Povijest SP-a: Domaćini slavili usprkos diktaturi i progonima...

*Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji (14. lipnja - 15. srpnja) bit će 21. po redu. Pripremili smo kratak osvrt na dosadašnjih 20 SP-a u kojima ćemo svakog dana izdvojiti osvajače i zvijezde koje su nosile svoje momčadi do naslova. 

Svjetsko prvenstvo vratilo se u Južnu Ameriku po prvi put nakon Čilea 1962. Fifa je za domaćina izabrala Argentinu, ali je zemlja trpila brutalnu vojnu diktaturu generala Videle u zadnjih par godina. Tisuće ljudi je bilo ubijeno, među njima i Omar Actis, predsjednik Organizacijskog odbora Fife. Skepticizam je rastao među natjecateljskim momčadima koji su bili zabrinuti za svoju sigurnost. Obećali su da neće biti nasilja za vrijeme turnira te ga na svu sreću i nije bilo.

Neke od najvećih zvijezda su odustale od natjecanja. Franz Beckenbauer je napustio međunarodni nogomet nedugo prije turnira, Johan Cruyff i Paul Breitner su odbili doći zbog postojeće političke situacije, ali je bilo mnogo zvijezda koji su ih nadomjestili. Hans Krankl, Teofilio Cubillas, Paolo Rossi, Karl-Heinz Rummenigge, Kenny Dalglish i Johan Neeskens odigrali su ovaj turnir sa stilom.

Mario Kempes simbol Argentine 1978.

Ali najsjajnija zvijezda od svih je bio Argentinac Mario Kempes - nacionalni heroj i jedini igrač koji nije igrao u domaćoj ligi. Nakon neuvjerljivog početka, Kempes je počeo zabijati u najvažnijim utakmicama u drugoj fazi po skupinama, da bi najbolje izdanje imao u finalu protiv Nizozemske kad je zabio dva gola i asistirao za treći. Veliki doprinos pobjedi su dale izvrsne Fillolove obrane, Passarellino vodstvo u obrani i neumorno trčanje Osvalda Ardilesa. Argentina je ovu pobjedu čekala još od davne 1930. kad su u Montevideu poraženi od Urugvaja u finalu.

S druge strane Nizozemska je opet ispala veliki gubitnik izgubivši drugi put zaredom protiv domaćina. Bili su tako blizu, ali i tako daleko kada je pokušaj Roba Rensenbrinka u sučevoj nadoknadi finala završio na stativi pri rezultatu 1-1. To bi mu bio šesti gol koji bi mu donio  naslov prvaka svijeta i najboljeg strijelca, a umjesto njemu, sve je to pripalo Kempesu.

Italija se pojavila s novim, obećavajućim zvijezdama, koje će doći na svoje četiri godine kasnije u Španjolskoj. No već u Argentini su pokazali svoju vrijednost pobijedivši domaćine. Francuska je također imala jednu mladu i perspektivnu momčad, ali smještena u grupu sa Italijom i Argentinom, prolaz je od samog početka izgledao vrlo težak što se na kraju i obistinilo. 'Tricolori' će također ojačati do 1982.

Čudan sistem natjecanja koštao Brazilce finala

Brazil je otišao kući neporažen iako njihov nogomet nije bio za pamćenje kao prije. Zadnji nastup Rivelina na svjetskim prvenstvima nije dao rezultata zbog njegove loše realizacije, a Zico je većinu vremena proveo na klupi. Sve se činilo da će Brazil u finale jer je Argentina trebala dobiti Peru sa četiri gola razlike. Bilo je mnogo kontroverzi već zbog slaganja rasporeda igranja koji je omogućio Argentini da igra svoju utakmicu nakon Brazilove. To bi im omogućilo da igraju koliko je potrebno s obzirom da su znali ishod utakmice 'selecaa'. Naravno, ne samo da je Argentina dobila sa četiri razlike, već je 'razbila' Peru sa 6-0.

Škoti umalo priredili veliko iznenađenje

Škotska je još jednom bila jedini britanski predstavnik nakon neplasmana Engleske. Činilo se kao da su Škoti ureknuti jer su opet bili tako blizu ulaska u drugi krug. Na čelu s Gemmilom, Dalglishom i Sounessom pobijedili su Peru i remizirali s Iranom.To je značilo da u posljednjoj utakmici moraju dobiti Nizozemce s tri gola razlike kako bi prošli dalje. Nizozemci su poveli preko Rensenbrinka čiji gol je bio ujedno i 1000. gol na svjetskim prvenstvima. Tamnoplavi su ubrzo izjednačili te golom iz najstrože kazne, Archie Gemmil je donio vodstvo Škotima, da bi 20 minuta prije kraja prešao tri igrača i lagano prebacio golmana za rezultat 3-1.

"Još samo jedan gol!", mislili su Škoti. No sve lađe im je ubrzo potopio Johnny Rep koji je zabio gol za 3-2 i poslao Škotsku još jednom prerano kući.

Nakon što nije izborio finale Brazil se morao utješiti broncom nakon što je u okršaju velesila pobijedio Italiju 2-1.

Argentinci slavili, Nizozemci odbili srebro zbog Videline tiranije

Argentinska publika je došla na stadion Monumental proslaviti ono što se očekuje od početka - pobjedu svoje momčadi protiv Nizozemske. Argentina je odigrala oštro i beskompromisno, a nakon infarktnih 90 minuta završilo je 1-1 te se moralo u produžetak. Od tog trenutka zaigrala je samo jedna reprezentacija, Argentina, koja je zabila još dva gola preko Kempesa i Bertonija pobijedivši 3-1. Kapetan Daniel Passarella mogao je primiti pehar iz ruku generala Videle u atmosferi nacionalne svetkovine. 

Ipak, na kraju se dogodio i politički skandal jer su Nizozemci odbili doći preuzeti svoje srebrne medalje iz protesta prema vladajućem vojnom režimu. Kasnije su priznali da bi istu stvar učinili da su osvojili svjetski naslov.

Zanimljivosti

Igrači koji su obilježili Svjetsko prvenstvo

Mario Kempes (Argentina)

Bio je najbolji igrač Svjetskog prvenstva 1978. Dok su igrali u prvoj fazi natjecanja u Buenos Airesu, nije blistao, ali kad su se 'gauči' kao drugoplasirana momčad u grupi preselili u Rosario, grad i klub za koji je igrao, zabijao je golove Poljskoj (2-0, oba njegova) i Peruu (6-0, dva gola). U finalu je doslovce sam dobio Nizozemce zabivši dva gola i ostvarivši jednu asistenciju. U argentinskoj ligi, za Rosario je u 105 nastupa zabio 85 golova. S Valencijom je osvojio španjolski kup, Kup kupova i Superkup. U 247 nastupa, zabio je 146 golova. S River Plateom je 1981. osvojio argentinski naslov, a karijeru je završio u Austriji.

Robby Rensenbrink (Nizozemska)

Napadač na lijevoj strani, Rensenbrink je poput svojih suigrača bio 'dribler', koji se mogao lako prilagoditi igranju na drugoj poziciji. Bio je finalist 1974. i 1978. i jedan od ključnih figura u 'oranja'. U Argentini je zabio četiri gola (zadnji je bio ukupno 1000. na SP-ima). Većinu karijere je proveo u belgijskom Anderlechtu s kojim je osvajao europske kupove.

Johan Neeskens (Nizozemska)

Igrao je u vezi te je bio jedan od najboljih predstavnika igre 'totalnog nogometa', ali i Ajaxa, kluba za koji je igrao. S Ajaxom je osvojio Kupa prvaka i Interkontinentalni Kup. Pet sezona je proveo u Barceloni i osvojio Kup kupova.