Potkoljenice izgubio u nesreći, a nastup na Igrama je sanjao

Doslovno sam sanjao par tjedana poslije nesreće u kojoj sam ostao bez potkoljenica da ću jednoga dana ići na Igre. Osjećam kao da mi se sve ostvaruje i strašno sam počašćen što sam jedan od sportaša koji se plasirao za Paraolimpijske igre. Svjestan sam toga da se od mene kao debitanta ne očekuje medalja, ali se ipak traži da dam maksimum i upravo sam to spreman dati, rekao je prije odlaska u Pyeongchang za službenu stranicu našeg Paraolimpijskog odbora Antun Bošnjaković.

Antunu će ovo biti prvi povijesni nastup na Paraolimpijskim igrama, a nastupit će u disciplini nordijskog skijanja. Njegov nastup je na rasporedu u srijedu, 14. ožujka, a nastupit će u stojećem sprintu na 1,5 kilometara.

DINO SOKOLOVIĆ - ŽIVOTNA PRIČA U nesreći mu poginuli majka i braća, a izvukao se - sportom

Antun voli da ga zovu Toni, inače radi kao grafičar u Sportskim novostima. O Igrama je maštao cijeli život.

- Imam zaista velik broj ljudi na koje se mogu osloniti, a koji su bili sa mnom još u mojim počecima. Moj trener Dado Katunar dao mi je toliko velik poticaj da mislim da bez njega ne bih sada bio na drugom kraju svijeta na najvažnijem natjecanju godine - kaže Antun Bošnjaković i nastavlja:

- U Pyeongchangu su stvarno najbolji sportaši svijeta, ali mislim da me od njih odvaja moja kreativnost i analitičnost. Nisam zainteresiran samo za sport, obožavam učiti o svemu i to je ono što me definira kao osobu - neprestano guram do traženog rezultata. Mislim da ću se odlično snaći u Pyeongchangu s ostalim natjecateljima, pričam engleski, natucam njemački, a ako zatreba rukama nogama ćemo komunicirati samo da se dobro zabavimo i podijelimo svoja iskustva.

Mnogi poznati svjetski sportaši imaju rituale prije utrka, utakmica, mečeva, ritual ima i Toni.

- Moram priznati da ipak imam svoje male rituale koje poštujem. Uvijek prvo oblačim lijevu protezu, doručkujem u miru, popijem kavu i pripremim opremu. Tek onda sam spreman i tada postižem najbolje rezultate - rekao je Antun za stranicu Paraolimpijskog odbora i dodao:

- U skijanju me ispunjava sve - planina, snijeg, čisti planinski zrak, hladnoća, muka uspona, užitak spusta, ljepota kliznog koraka koji je kao ples, sinkroniziranost i snaga cijelog tijela koja je nužna da bi brzina bila učinkovita, dostizanje i pretjecanje zdravih sportaša i onda njihovi začuđeni pogledi. Za mene je nordijsko skijanje kao život. Da bi se spustio, prvo se moraš popeti. Da bi osjetio slast spusta od 10 sekundi, moraš se dvije minute penjati. To je zaista život u malome.

Antun ima poruku za sve natjecatelje u Južnoj Koreji.

- Pomozi kome možeš, a onima kojima ne možeš, nemoj postavljati nogu - kaže Antun.

Nadamo se kako će u Pyeongchangu doći do dobrog rezultata. Svoj san već je ostvario, ali vjerujemo u njegove dobre nastupe.