Pomogao je Hrvatskoj, ali jako je oslabio europsku košarku...

Smrt dugogodišnjeg generalnog sekretara FIBE Borislava 'Bore' Stankovića potresla je mnoge košarkaške veterane u Hrvatskoj, sve one koji su s njim tijesno surađivali, kako u vrijeme zajedničke države, tako i kasnije, dok je Stanković četvrtinu stoljeća radio kao generalni sekretar FIBE te pomogao da se košarkaška reprezentacija samostalne i neovisne Hrvatske plasira na Olimpijske igre u Barcelonu, gdje su izabranici Petra Skansija odigrali finale protiv prvog i neponovljivog 'Dream tema'.

Bora Stanković bio je omiljena figura svjetske košarke desetljećima, on je jedan od najzaslužnijih što je košarka postala planetarno najpopularniji sport nakon nogometa i što se Europa približila NBA ligi. No priča o Bori Stankoviću iz hrvatske se perspektive može promatrati iz dva posve različita kuta. Prvi je, naravno, beskrajna zahvalnost za to što je omogućio da se košarkaška reprezentacija, tada još uvijek nepriznate zemlje, ipak plasira na OI u Barcelonu.
- Bora Stanković bio je ključan čovjek za to što smo nastupili na Olimpijskim igrama u Barceloni, gdje smo osvojili srebrenu medalju u finalu protiv najjače košarkaške momčad ikad sastavljene, protiv ''Dream tema'' – rezolutan je Mirko Novosel, koji je dugi niz godina tijesno surađivao sa Stankovićem.

- Kad smo krenuli u akciju za priznanje Hrvatske, glavni cilj nam je bio da košarkaška reprezentacija dođe na OI u Barcelonu. Znali smo da ćemo tamo dobro proći i da će to biti veliki korak u promociji naše mlade države. Obzirom da je FIBA za 15. prosinca već imala zakazan ždrijeb kvalifikacija za OI, koje su se trebale odigrati u dvije grupe u Murciji i Zaragozi, zamolili smo ih da se ždrijeb pomakne za tri mjeseca, jer smo očekivali priznanje. Španjolci nisu pristajali, bio im je to predug rok, željeli su što prije znati sve sudionike, i tu je Stanković odigrao ključnu ulogu, napravio je svojevrstan kompromis i pomakao ždrijeb do 19. siječnja. Njegova uloga bila je presudna, a sve ostalo je povijest – kaže Novosel i dodaje:

- Da je ždrijeb održan po planu sve bi propalo, mi ne bi imali prostora za sve što je bilo potrebno za plasman u Barcelonu. Znam da su ga nakon toga puno napadali iz Beograda zbog te odluke, ali on je bio čvrst.

Iz drugog pak kuta pogled na karijeru dugogodišnjeg košarkaškog funkcionera nije tako sjajan, naime, u njegovo vrijeme počinje era slabljenja moći FIBE, pod njegovim vodstvom se FIBA u pregovorima s NBA ligom našla na brisanom prostoru i ispustila iz ruku moć i ekskluzivno pravo upravljanja košarkaškim svijetom te ga predala u ruke privatnim interesima.

- Bora je bio veliki radnik i izvanredan čovjek, njegove zasluge za rast i razvoj najprije jugoslavenske, a potom i europske košarke su nemjerljive. U njegovom mandatu košarka je postala planetarno popularna sport, drugi po popularnosti nakon nogometa. No to je jedna strana medalje. Ona druga je da se on pogubio krajem '90-ih kada je dopustio da NBA i nekontrolirani kapital uđu u europsku košarku, i zato se mi sada nalazimo u situaciji da FIBA nema više u svojim rukama ne drži važne odluke. Zbog toga se igraju kvalifikacije kako se igraju, zbog toga klubovi koji proizvode mlade igrače više nemaju načina da ih zadrže... Koliko je zaslužan za dizanje košarke na drugo mjesto svjetskoga popularnosti sporta, toliko je i kriv za slabu pripremu za početak suradnje s NBA ligom i kasnije ULEB-om - smatra Željko Jerkov, s kojim se slaže i još jedan velikan  hrvatske košarke Petar Skansi:

- Naravno da smo Bori biti vječno zahvalni što nam je pomogao da odemo u Barcelonu, to mu nikad nećemo zaboraviti, ali činjenica je da se u jednom trenutku predao NBA ligi. To otimanje igrača za sitan novac koje je počelo u njegovo doba, s njegovim pristankom, je dosta osiromašilo Europu, ubilo je želju u malim centrima za stvaranjem igrača. To je iskoristio ULEB koji je praktično preuzeo europsku košarku.

Od tri svjetska centra moći, FIBA, NBA i ULEB, FIBA je krajem '90-ih pala na treće mjesto, i gotovo da više ni o čemu važnom ne odlučuje.
- Mislim da je bilo logično da NBA ostane zatvorena u Americi, oni svoje prvake i onako nazivaju 'svjetskim prvacima', i mogli su tako i nastaviti. Ali nije se smjelo dozvoliti da europska košarka padne u ruke kapitalu i danas je FIBA potpuno nemoćna. HKS bi morao biti inicijator pokušaja da se organiziraju 'male nacije' i od FIBE traže da vrati stari način upravljanja, da zaštite male nacije i klubove... Težnja bogatih da novac postane kriterij za sve  je nehuman i nije u redu.

Što se točno događalo krajem '90 - ih godina prošlog stoljeća, i zbog čega je tako iskusan košarkaški funkcioner napravio tako krupnu pogrešku, možda i najbolje zna njegov dugogodišnji suradnik Mirko Novosel.
- Mi smo u to vrijeme pokrenuli novo natjecanje, Tzv. SuproLeague, koja je u svojoj prvoj sezoni bila jača i bolje organizirana od Euroleague. Prije svega zbog većeg broja kvalitetnih klubova. Ja sam u to vrijeme bio supervizor SuproLeague i uglavnom sam boravio u Münchenu, tako da sam bio upoznat sa svim što se događa. Na žalost, Bora je u to vrijeme imao dva osobna problema, prvi je bio odlazak u mirovinu, a drugi, naravno puno teži, supruga mu se jako razboljela. U toj situaciji on se nije najbolje snašao, nije žalio povlačiti radikalne zahvate, nego je prepustio da se sve odvija samo od sebe. Tu je došlo do sukoba, prvo podjele FIBE, potom i ulaska ULEB – a, i europska je košarka došla u bezizlaznu situaciju. Da je tada Bora presjekao i povukao drastične poteze, danas bi europska košarka izgledala puno drugačije...

Vijest o smrti Bore Stankovića jako je potresla i legendarnog igrača Splita Ratu Tvrdića.
Uf, baš ste me rastužili, ovo je za mene jako teška vijest. Bili smo jako dobri prijatelji, žao mi je što mu zbog ove situacije nećemo moći otići na sprovod, a zaslužio je da mu se poklonimo. Bio je veliki čovjek, vrlo iskren, a nama je bio posebno naklonjen kada nam je to najviše trebalo. On je u duši bio košarkaš, igrao je košarku i zbog toga je i razumio potrebe košarke i košarkaša... Pamtit ću ga kao iznimno dragog čovjeka, prijatelja, evo i sad se sjetim kako bi me zvao: ''Rato moj, sunce moje...'' - u suzama se prisjetio Tvrdić.