Plus size model: 'Više mi ne pada na pamet ići na dijete'

Ona je svojom ljepotom, oblinama, samopouzdanjem i zaraznom energijom osvojila ne samo domaće nego i strane medije, uključujući britanski Daily Mail i “modnu bibliju” Vogue. Ni sama, kaže, ne zna gdje joj je kraj. No ono što je bitno, pred njom je zasigurno blistava karijera. Konfekcijski broj 42 ponosno nosi, a poziranje u rublju ne predstavlja joj nikakav problem. Dapače. Lucija je svoje tijelo prihvatila u potpunosti, a pred objektivom se snalazi kao riba u vodi. To su prepoznali i njeni mnogobrojni obožavatelji, kojih je na društvenim mrežama sve više i više.

- Većinom dobivam predivne komentare i ne mogu opisati koliko sam ponosna na to. Sve ovo ima pozitivnu notu. Ružnih riječi uvijek ima i svaki put me iznenadi koliko neki pojedinci imaju vulgaran rječnik. Oni se hrane negativnošću i traže diskusiju upravo u tom smjeru. Nikad mi na ulici nisu to rekli, a smatram da takvi ne vole sebe ni druge. Žalim ih – govori nam Lucija.

POGLEDAJTE VIDEO: Lucija odgovara na blic pitanja

Pokretanje videa...

00:48

Video: 24sata/pixsell

Zanimale su me reakcije ljudi

Dodaje kako je svjesna da ljudi nikada do kraja neće biti zadovoljni te da je očekivala mnogo gore reakcije. Znali su joj govoriti ‘‘Ako sad ovako izgledaš, kako ćeš izgledati s 40 godina” ili “Imaš predivno lice, šteta zbog tijela” i slično.

- Ne pogađa me to više. U početku sam čitala sve to, gledala reakcije. I pitala se: ‘Kako to netko može izgovoriti a ni ne poznaje me?’. Naučila sam da je najbolji lijek ignoriranje – govori prvi hrvatski plus size model. U modelingu je oko godinu dana, a sve je počelo kad joj je poznanik stavio “bubu u uho” rekavši joj kako ima lijepe crte lica i lijep oblik tijela te da bi to trebala iskoristiti. Počela je, kako kaže, razmišljati što bi mogla napraviti, kome se javiti i koje su joj uopće mogućnosti.

- Bila sam model za šminkanje, napravila sam dosta profesionalnih fotografija, a potom sam se učlanila u agenciju za statiste. Potpuno uludo utrošeno vrijeme jer u godinu dana nisam dobila ni jedan posao. Otišla sam u drugu agenciju i boom - govori kroz smijeh Lucija.

Planova i projekata, dodaje uvijek ima. Nešto se, objašnjava Lucija, “kuha”, no o tome još ne može razgovarati. Odlazak u inozemstvo jednog dana, naravno, nije isključen.

L ucija trenutačno, kaže, nije spremna preseliti se zbog posla u inozemstvo. No ako dođe do posla zbog kojeg bi bilo vrijedno promijeniti adresu, dodala je, ipak bi ozbiljno razmislila.

Kaže da je ona normalna djevojka koja se usudila stati pred kamere i otvoreno govoriti o sebi. Kad je krenula u sve ovo, rekla je sebi da će ući sa svim svojim manama i vrlinama. Da bi stekla samopouzdanje koje ima danas, morala se, objašnjava, dobro pomučiti te raditi na sebi.

- U osnovnoj školi sam imala komplekse, no nisam to pokazivala. Nikad nisam govorila za sebe da sam ružna nego sam se pitala: ‘Zašto sam ja takva i zašto nisam kao većina djevojčica’. Uvijek sam bila najrazvijenija i najviša, dok sam oblik ženskog tijela poprimila već pri kraju osnovne. Dječaci su me zadirkivali, a jednom pamtim ime i prezime.

Zadirkivanja vršnjaka u školi

U jednu ruku sam mu zahvalna na svim traumama koje mi je priuštio u djetinjstvu jer sam zbog toga postala veća i bolja od takvih ljudi. Danas kad prođe pored mene ne može me ni pogledati u oči – govori ova simpatična Zagrepčanka.

Dodaje da joj one školske kolegice koje su joj šaputale iza leđa sad prve šalju poruke i zovu je na kavu. Lucija je nekoć čak i bila na dijetama, no niti jedna, prisjeća se kroz smijeh, nije uspjela. Jednom prilikom dobrovoljno je otišla u bolnicu na 10 dana. U dogovoru s doktorima bila je stavljena na 1200 kalorija na dan, a sobu je dijelila s dijabetičarima i onima koji su se borili s anoreksijom. Tad je shvatila koliko čovjek zapravo treba biti zahvalan i uživati u svemu što nam život pruža.

Lucija vježba zbog kondicije. Ide na pilates i penje se na Sljeme. Nekoć je trenirala sinkronizirano plivanje.

- Pred kraj sam se već tresla, plakala i živci su mi bili pri kraju. Shvatila sam da je moje tijelo jednostavno genetska predispozicija. Volim reći da sam crnkinja zarobljena u tijelu bjelkinje – smije se Lugomer.

'Mama bi bila jako ponosna na mene'

Tata joj je najveća podrška, a kao svaki ponosni roditelj, redovito sakuplja sve novinske članke koje krasi njegova mezimica.

- Tatina sam kći i njegovo mišljenje mi je jako bitno. Bio je uz mene kad sam prolazila kroz teško razdoblje u prihvaćanju same sebe i uvijek ga pitam za savjet. Mislim da je to najmanje što zaslužuje – govori Lucija. Bez majke, koja je umrla od raka dojke, ostala je kad je imala 11 godina. Tad, u najnježnijim godinama, Lucija je sazrela preko noći. Vjeruje da bi mama na nju bila jako ponosna, a sve to, uvjerena je, najbolje vidi kroz tatu.

- Mama me voljela odijevati u haljinice i jako je voljela svoj stil. Bila je prava žena koja je voljela imati uredne ruke, kosu, lice… Od nje sam naučila da svaka žena zavređuje vrijeme za sebe, bez obzira na brak, djecu ili kućanstvo – govori model. Kao djevojčica je sanjala o poslu učiteljice, trenirala je ritmiku, plesala u ZKM-u, bavila se sinkroniziranim plivanjem, išla je u glazbenu školu.

S dečkom isprobava razne kuhinje

- Puštam da me život vodi i jako mi je lijepo. Potrebno je sebi biti bitan i tad će se sve posložiti – kaže Lucija, koja je šest mjeseci u vezi s Danijelom Grlićem, vlasnikom franšize Sushi by A’s za Hrvatsku.
Spojila ih je, kako tvrdi, ljubav, a potom i ljubav prema hrani. Zajedno vole isprobavati različite kuhinje, a nerijetko se skupa nađu i za štednjakom.

- On se super nosi s mojim poslom. Stoički je to prihvatio i super nam je. Počeli smo živjeti skupa i uživam u ljubavi – govori Lucija ne skidajući osmijeh s lica.
Uzori su joj plus size modeli Elly Mayday, koja je preboljela rak, te Ashley Graham, koja je razvila biznis s linijom rublja za punije žene.

- Možda jednog dana budem nosila njeno rublje na reviji. To bi mi bila velika čast – kaže Zagrepčanka, koju su, dok je bila mlađa, stalno uspoređivali s glumicom Angelinom Jolie. Kroz smiješak se pita Lucija: “Ma može li se dobiti ljepši kompliment?!”