Premijer kaže kako "nije u redu da se nekoga naziva veleizdajnicima", referirajući se pritom na sebe. Ali zaboravlja da je HDZ prvi koristio taj izraz u optuživanju svojih političkih protivnika. Čime se on okoristio.
"Nazivaju nas izdajnicima i veleizdajnicima. Bacaju tezu u eter, a nitko neće reći da to nije u redu da se nekoga naziva veleizdajnicima", ispalio je jučer premijer Andrej Plenković.
Koji je prije samo par dana optužio SDP za protuhrvatsko djelovanje.
Neki će reći da je stvar u semantici, neki da je ključ u stupnjevanju. Protuhrvatsko djelovanje ipak nije isto što i "veleizdaja". Ali ako je Plenković već prihvatio tu igru da se nabacuje optužbama za izdajničko ili protuhrvatsko djelovanje, nije jasno zašto se onda jučer javno žalio i izigravao žrtvu.
Jer, on je politički uzletio na krilima stranke koja je retoriku o "izdajnicima i veleizdajnicima" patentirala, eksploatirala i implementirala u svakodnevni politički život.
"VI ste veleizdajnici!"
Plenković je, primjerice, 2014. godine sjedio u Europskom parlamentu - izabran na listi zajedno s Ružom Tomašić koja je u toj kampanji izjavila kako je "Hrvatska za Hrvate, a ostali su tek gosti" - pa nije mogao iz prve ruke čuti saborskog zastupnika HDZ-a Dujomira Marasovića kad je urlao na SDP-ovu vladu: "Vi ste veleizdajnici! Treba vam suditi zbog veleizdaje".
I nije tada mogao kazati da to "nije u redu".
Ali mogao je to reći šatorašima koje je te iste 2014. godine pohodio u Savskoj, gdje su oni aktivno - s plinskim bocama, Tuđmanovom bistom i huškačkim transparentima - radili na rušenju "veleizdajnika" s vlasti.
Čime su ujedno prokrčili put HDZ-u i Plenkoviću do vlasti.
Šatoraši protiv veleizdajnika
Tada su šatoraši, ali i svi drugi HDZ-ovi jurišnici, "bacali tezu u eter" da je SDP-ova vlada "izdajnička i veleizdajnička", dok je Plenković glumio uglađenog europejca i gazio po političkoj kaljuži koju je raskopala upravo njegova stranka.
Protiv SDP-a tada, kao i 2000. godine, sve HDZ-ove interesne organizacije, od Crkve do udruga, vodile su pučističke pohode upravo i gotovo isključivo na retorici "izdaje i veleizdaje". Na "izdaji" branitelja, generala, Domovinskog rata, domovine, zastave, Franje Tuđmana, digniteta, invalida, udovica, obitelji, vjere, križa...
To je bio katapult koji je lansirao Plenkovića na vlast.
A sada, tankoćutni premijer se žali kako "nitko neće reći da nije u redu da se nekoga naziva veleizdajnicima".
"Radili protiv Hrvatske"
Premda je on optužio SDP da je "aktivno radio da Hrvatska ne uđe u Schengen". I zaradio lavinu demantija iz europskih stranaka.
HDZ je bio taj koji je od svojih prapočetaka zagadio javni i politički prostor, normalizirao huškačku i zapaljivu retoriku, nabacivao se najtežim optužbama protiv "veleizdajnika" još tamo od Račanove predaje oružja Teritorijalne obrane do Milanovićeva uvođenja ćirilice u Vukovaru.
Dok je istodobno radio na destrukciji države, na kriminalu i korupciji, na osiromašivanju i degradiranju Hrvatske.
Pljucka na požar
Plenković sada izdaleka pljucka na požar koji je zapalio, razbuktao i potpirivao upravo HDZ. I Plenković ovako teške termine, kao i govor mržnje, kao i desničarski terorizam, kao i nasilje u društvu, osuđuje tek kad se slome na njegovim leđima.
Međutim, ni tu nije dosljedan. Jer Stevo Culej, HDZ-ov saborski zastupnik, izjavljivao je kako je Istanbulska konvencija koju je Plenković progurao u Hrvatskom saboru "prikrivena veleizdaja". Plenković ga nije tada sankcionirao.
Znači, nije da Plenkovića svaki puta zaboli kad netko posegne za veleizdajom. Nekad to nije u redu, a nekad to govore ljudi koji su mu politički potrebni.
I stoga, nije točno ono što je jučer izjavio premijer da "nitko neće reći da to nije u redu da se nekoga naziva veleizdajnicima". Mnogi su govorili da to nije u redu. Stvar je u tome da je Plenković rijetko bio među njima.
