Pitanje za Kolindu: Jesu li seljaci građani, a Hrvati Srbi?
U samo jednom intervjuu novoizabrana predsjednica Republike na vlastitom nas je primjeru uvjerila da je uvođenje Građanskog odgoja u škole apsolutna nužnost.
Prema lani provedenom istraživanju među učenicima viših razreda osnovne i nižih razreda srednje škole, točan odgovor na to pitanje dao je tek svaki deseti učenik. A čak 54 posto učenika mislilo je da je građanin "osoba koja živi u gradu".
Zvučalo je to šokantno za mnoge i nad time su se zgražale novinari, profesori, političari, javni djelatnici, pa i mnogi hrvatski građani.
A kako li je tek šokantno zvučala izjava izabrane hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kako nju osobno smeta oslovljavanje s građanke i građani.
Djevojka sa sela
"Ako kažete građanke i građani, dođete negdje na selo u Hrvatskoj i kažu: zašto nas isključujete? Mi nismo građanke i građani, mi živimo na selu", izjavila je u intervjuu za BH televiziju.
Pa ipak, ona u svoj pobjednički govor nakon objave izbornih rezultata nigdje nije uvrstila "seljanke i seljake". Kazala je ovo: "Drage moje Hrvatice i Hrvati diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i diljem svijeta, dragi hrvatski državljani, poštovane dame i gospodo, dobra večer svima". Da bi na drugom mjestu dodala: "Dragi moji hrvatski građani, idemo zajedno, težak posao nas čeka".
Hrvatske seljake nije pozvala. Pa ni hrvatske građane sa sela.
Pa ako srednjoškolcima može biti oprošteno što ne znaju da suvremeni pojam "građanin" podrazumijeva jednakost u pravima svih državljana unutar jedne nacionalne zajednice, to se ne može oprostiti predsjednici Republike.
Jer, i ljudi sa sela, kao što je Kitarović i sama imala prilike vidjeti, imaju svoja građanska prava, poput izlaska na izbore, upražnjavanja vjere, slobode govora, mišljenja i svega ostalog što proizlazi iz Ustava i zakona.
Nažalost, osoba koja je zahvaljujući glasovima hrvatskih građana, kao i državljana, postala predsjednica Republike to nije znala objasniti ni samoj sebi - kao djevojci sa sela - a kamoli ljudima sa sela koji su joj se žalili da ih se time, eto, zapostavlja, diskriminira, a možda čak i vrijeđa.
Čekamo da joj se uskoro požale svi oni koji nisu "dame i gospoda", ali ni nacionalni Hrvati.
Što nas dovodi do sljedeće blamaže novoizabrane predsjednice.
Svi Hrvati
"Po meni je Hrvat i onaj tko je pravoslavne vjeroispovijesti i tko je Srbin po nacionalnosti", kazala je Kitarović u istom intervjuu za BHT. "On je ipak Hrvat u smislu hrvatskog državljanina".
Pa ipak, u jednom od predizbornih sučeljavanja zamjerila je aktualnom predsjedniku Ivi Josipoviću što nije žešće uzvratio Tomislavu Nikoliću kad je vojvođanske Hrvate nazvao Bunjevcima. Ona bi se, kaže, na njegovu mjestu jače zauzela za obranu njihovih manjinskih prava na školovanje, jezik, tradiciju, običaje, kao ina to da ih se naziva Hrvatima u Srbiji.
Da bi drugom zgodom izjavila sljedeće: "Položaj hrvatskog naroda u BiH, kao i Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori bit će visoko na dnevnom redu".
Kojih Hrvata? Nisu li oni za nju svi Srbi (Srbijanci) ili Crnogorci? Kad su već Srbi u Hrvatskoj za nju Hrvati?
Jer, državljani Hrvatske mogu se kao građani izjašnjavati kako god hoće: Srbi, Bošnjaci, Rusini, Nijemci, Romi, Talijani, Židovi... Pa čak i kao Hrvati. Po toj osnovi oni biraju svoje manjinske zastupnike u Hrvatskom saboru, imaju svoje škole, kulturna društva, svoj jezik, pismo, pa čak i dvojezične ploče tamo gdje ih rulja ne razbije čekićima.
Ne zna ili ne želi znati?
Ali zar doista sve to treba objašnjavati hrvatskoj predsjednici, bivšoj ministrici, veleposlanici, tajnici NATO saveza, pa i bivšoj studentici Filozofskog fakulteta, što joj je posebno zamjerio izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Petar Vuković u svom jučerašnjem otvorenom pismu, izrazivši nadu da će Kolinda "razumjeti vrijednosti liberalne demokracije zapadnog tipa"?
Ako ona ne zna - ili ne želi znati, što je opasnija varijanta - temeljne pojmove liberalne demokracije, što tek možemo očekivati od osnovno i srednjoškolaca?
Kitarović nas želi uvjeriti kako se ona, kad se obraća Hrvaticama i Hrvatima, obraća i Srbima i Bošnjacima i svima ostalima (valjda i "Jugoslavenima"), ali teško je vjerovati da je to istina.
Ona je predsjedničke izbore dobila upravo na podjeli nacionalnih "Hrvata" od onih koji to nisu ili im HDZ odbija priznati da jesu, svrstavajući ih među "loše Hrvate".
A da ne vadimo sad tvrdnje nekih desničarskih političara da su, primjerice, vukovarski Srbi izabrali Željka Sabu za gradonačelnika, a ne hrvatski građani s pravom glasa.
Pa kad Karamarko i njegova ekipa govore o "Hrvaticama i Hrvatima" oni time rade podjelu u hrvatskom društvu, kao što Kolinda svojom tvrdnjom kako su "svi za nju Hrvati" dio hrvatskih građana barem na toj deklarativnoj razini zakida za njihovo Ustavom zajamčeno pravo budu Srbi, Talijani, Nijemci, Bošnjaci, Crnogorci...
Ali zato se, s druge strane, javno zahvaljuje Hrvatima u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i diljem svijeta, a ne Srbima, Crnogorcima, Amerikancima, Nijemcima, Australcima, Kanađanima, Novozelanđanima, što su je birali za predsjednicu Republike Hrvatske.
Postoji u svemu ovome i druga, manje zloćudna, ali zato puno sramotnija varijanta, prema kojoj nova predsjednica Kitarović naprosto ne razumije da se svi stanovnici Hrvatske mogu smatrati Hrvatima po svom državljanstvu, ali da oni imaju pravo da ih se ne naziva Hrvatima. Upravo zato što su građani.
Kao što su ljudi sa sela također hrvatski građani. Jednaki u pravima kao i ljudi iz grada.
Pa ako je ikada bilo dileme treba li u škole uvesti građanski odgoj kao obavezan predmet, onda je više nema. Smatrat ćemo to prvim doprinosom Kolinde Grabar Kitarović demokratskom obrazovanju hrvatskih građana. Pa i seljaka.
