'Trebaologija' stvara pad samosvijesti i nesigurnost

Sumnja u vlastite sposobnosti nije rijetkost na poslu, osobito u tvrtkama gdje je prisutan natjecateljski duh, no nije uvijek očito da je riječ o manjku samopouzdanja, upozoravaju američki stručnjaci. “Da sam barem... Trebalo je …” i druge fraze kojima se ljudi svakodnevno samooptužuju ruše samopouzdanje sve dok sami sebe ne uvjere da su nesposobni obavljati zadatke. “Trebaologija” je jedan od pokazatelja niskog samopouzdanja. Loša je jer negativno utječe na realnu procjenu vlastitih mogućnosti i stvara nesigurnost. Zbog negativne slike o sebi stradava kreativnost i radni elan, a zbog straha od neuspjeha ljudi oklijevaju, odgađaju poslove te često ne mogu dati sve od sebe. To im nakon nekog vremena stvara frustraciju pa se teško uklapaju u tim. Zaposlenici koji su svjesni svojih ograničenja trudit će se učiniti najbolje u svakoj situaciji, ali prva misao neće im biti kako su oni sami krivi za neuspjeh. Onome tko od djetinjstva vjeruje u sebe pozitivan način razmišljanja sam po sebi je razumljiv, no ljudi koji su naučeni na samooptuživanje i samosažaljenje moraju se što prije uhvatiti u koštac sa svojim ponašanjem.
VJERA U SEBE STJEČE SE GODINAMA
Nedostatak samopouzdanja utječe na javni nastup. Zato je važno vjerovati u sebe, ali samopouzdanje se stječe praksom pa zato nema razloga panici. Što su češči poslovni kontakti, to će strah od neuspjeha biti manji. Pritom je važno imati na umu da svi ljudi vrijede jednako, bez obzira na poziciju.
NISU LJUTITI VEĆ DEPRESIVNI
Nedostatak ljubavi prema sebi stvara nedostižna očekivanja i postavljanje visokih ciljeva. Iz toga se gotovo nitko ne može “izvući” neozlijeđen, odnosno bez razočaranja. Na ljudima koji pate od manjka samopouzdanja često se vidi da su ljutiti, a zapravo su nezadovoljni samim sobom. Dok su sami, pate od samosažaljenja i skloniji su depresiji.
OSIM CRNE IMA ČITAV SPEKTAR
Crno-bijelo shvaćanje svijeta i ljudi te odlučivanje na “sve” ili “ništa” uspješan je recept za rušenje samopouzdanja jer se u većini slučajeva svodi na veliko “ništa”. Takvi se ljudi lako razočaraju u posao, kolege i prijatelje, lako im je odustati i dati otkaz pa teško napreduju u tvrtki.
USPJEH NIJE MJERILO SREĆE
Zbog pretpostavki poput “šef me mora pohvaliti” ili  “moram se svidjeti kolegama” stvaraju se nedostižni ciljevi koji još više ruše samopouzdanje. Osobna vrijednost se ne mjeri postignućima. Ona mogu donijeti zadovoljstvo i povisiti standard, no ne čine neke ljude vrijednijima od drugih.
NITKO NEMA KONTROLU
Ljudi koji vole i poštuju sebe u stanju su procijeniti kako ne ovisi sve na svijetu o njima. Na poslu je često riječ o slaboj organizaciji, tuđim propustima ili lošoj atmosferi. Da bi ostali učinkoviti i ne podlegli stresu, moraju naučiti da ne mogu kontrolirati situaciju, nego dati sve od sebe.
NE MOŽE UVIJEK BOLJE
Ljudi koji pate od manjka samopouzdanja ne cijene dovoljno svoj trud niti rezultate koje postižu jer vjeruju da ništa što učine nije dovoljno dobro. Česta im je fraza “uvijek može bolje” i olako prelaze preko svojih uspjeha. Takvim ponašanjem utječu na poslovni tim i potiču ga da se s istim kriticizmom ponašaju prema njima.