Stožer koji je u jednom trenutku imao veliku podršku javnosti, koji je uvjerio gotovo cijelu Hrvatsku da će nas njihove mjere spasiti od nekontroliranog širenja pandemije, počeo je otkrivati svoje jeftino stranačko lice. Maske su, doduše, počele padati već ranije, kada su se dvostruki kriteriji primjenjivali prema građanima i Crkvi, kada su dopustili procesiju na Hvaru, na primjer, a sada je odluka o zabrani rada nedjeljom do kraja razotkrila politički karakter stožera i motivaciju njihovih poteza.
Odluka o zabrani rada nedjeljom apsurdna je i posve neobjašnjiva u kontekstu zdravstvenih mjera, naročito kad se ima na umu da su u crkvama dopuštene mise. To je jasno svakome, bilo bi jasno i Austrijancima, na primjer, gdje je nedjelja prije epidemije bila tradicionalno neradan dan- a sada Austrija otvara trgovine nedjeljom kako bi pokušala nadoknaditi ekonomske gubitke. Hrvatska, gle čuda, radi upravo suprotno!
Zašto? Odgovor je jasan i upravo poražavajući po stožer, po Plenkovića i po HDZ: zato da se vlast dodvori Crkvi i sindikatima. Jedini razlog da stožer i Vlada zabranom rada nedjeljom nastave zadavati udarce poduzetnicima, trgovcima i svima koji žive od svoga rada, jedini razlog da Vlada takvom odlukom izaziva nove gubitke, nova rezanja plaća i nove otkaze, jest želja Plenkovića i HDZ-a da na svoju stranu vrate Crkvu i da umire sindikalce. Proteklih tjedana građani su Beroša, Capaka, Alemku Markotić, pa i Božinovića, doživljavali kao ljude s integritetom, ljude koji svoje odluke ne temelje na stranačkoj iskaznici. No, danas se čini kao da su svi oni odjednom stavljeni u službu stranke i njene politike. Neki se, poput Capaka, pomalo toga i srame, ali Plenković misli da će mirno odraditi izbore; Crkva će mu pružiti ruku jer je ispunjava njihov zahtjev a sindikati, koji traže to isto, neće na ulice kad nas za koji mjesec kriza počne žestoko gušiti.
