Sudac Turudić navodno nije nanio štetu ugledu sudačke dužnosti. Dubravka Šuica ruga se sa zahtjevima za predočenjem imovinske kartice. A Plenković je našao način kako da izbjegne optužbe za sukob interesa.
Svećenici ne kažnjavaju svećenike, liječnici ne kažnjavaju liječnike, a suci ne kažnjavaju druge suce.
Zar je netko doista očekivao da će Ivan Turudić biti sankcioniran zbog svojih prometnih prekršaja i naročito svog odnosa prema zakonima, procedurama i sudovima?
Predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa amnestirao je suca Tudurića od bilo kakve odgovornosti za prometne prekršaje u Bjelovaru i Virovitici, a ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković poručio je kako "vjeruje sucu Turudiću".
"Mi se dugo znamo, to je naš renomirani sudac koji je sudio u velikim predmetima i nemam razloga da mu ne vjerujem", komentirao je Bošnjaković.
Kakav ugled, takva i šteta
To što je Turudić bježao policiji, to što nije primao pozive na ročišta, to što je kršio zakone, izbjegavao sankcije i otežavao sudu obavljanje posla očito ne spada u kategoriju "nanošenja štete ugledu suda ili sudačkoj dužnosti".
Ministar pravosuđa i predsjednik Vrhovnog suda, kojemu se također mazalo putra po glavi, objavili su kako vjeruju svom prijatelju Turudiću da nije nanio štetu ugledu sudačkoj dužnosti. Tko su onda mediji, građani i javnost da misle drugačije?
Turudiću je presudan samo njegov ugled u vladajućoj politici i struci, a ne u javnosti.
A ta javnost dobila je priliku vidjeti kako se to radi: prebrzo se vozi, ne zaustavlja se na nalog policije, izbjegavaju se dolasci na sud, zaobilazi se procedura, izbjegava odgovornost, optužuje se policiju da ga je ona natjerala na prebrzu vožnju...
Ivan Turudić je na prekršajnim sudovima sankcioniran kao bilo koji građanin. Ali tako ugledan sudac, koji čak i sudskim tužbama protiv novinara štiti svoj ugled suca, čak i branitelja, trebao bi podlijegati strožim standardima.
Otprilike kao i politika s kojom je toliko blizak.
Nema prstića, nema čokolade
Pa ipak, sinoć je Nataša Novaković na Novoj TV priznala da je Plenkovićeva vlada napokon pronašla način kako može opstruirati rad njezina Povjerenstva za spriječavanje sukoba interesa u slučaju Helsinki. Naprosto nije željela dostaviti tražene dokumente.
Nema dokumenata, nema postupka.
To je putokaz svim drugim političarima i javnim dužnosnicima. Ignorirajte zakone, institucije, obaveze jer ćete tako najlakše izbjeći sankcije.
Gabrijela Žalac pokazala je kako se može voziti bez važeće vozačke dozvole, Lovro Kuščević pokazao je kako se može izbjeći navođenje nekretnina u imovinskoj kartici, Dubravka Šuica sada se ruga zahtjevima za predočenjem svoje imovinske kartice...
I Andrej Plenković uredno staje u njihovu obranu.
To su političari koji bi trebali živjeti od svog ugleda, poštenja, transparentnosti, da ne kažemo vjerodostojnosti. Gotovo kao i suci.
Bijeg od odgovornosti
No umjesto da podliježu strožim kriterijima upravo zbog odgovornosti prema javnosti, zakonima, proceduri i samim građanima, suci i političari koriste svoje funkcije da pobjegnu od odgovornosti. Naročito suci koji su izrasli pod pokroviteljstvom politike.
I najmanje ih je briga za dignitet funkcije.
Nije to, naravno, ništa novo. Ne otkrivamo danas toplu vodu. Samo utvrđujemo gradivo: ovakvo ponašanje onih koji pišu zakone i sude po zakonima kontaminira, urušava i devastira društvo.
Šteta koju je Turudić nanio sudačkoj profesiji višestruko nadmašuje novčanu kaznu koju je platio zbog svojih prekršaja. Andrej Plenković napokon je pronašao način kako da svoju Vladu i sebe osobno, a time i čitavu političku kastu, poštedi povjerenstva kao sve utjecajnije institucije za dovođenje političara u red.
Oni koji pišu zakone ne smiju ih zaobilaziti. Oni koji sude po zakonima ne smiju ih kršiti. Oni koji se pozivaju na povjerenje ne smiju ga iznevjeriti. Oni koji žive od svog kredibiliteta ne smiju ga tako lako prokockati.
Nažalost, to ne samo da nije pravilo u Hrvatskoj, već je u ovoj Hrvatskoj pravilo sve što je suprotno ovome.
