Postoje ljudi koji oko sebe šire radost..Jednostavno,spontano..Gdje se pojave - svane Sunce...I kad odu našim bićem odjekuju zvona njihovog smijeha i njihova radost traži svoj dom u našoj duši..Takvi su da nitko pored njih ne može biti nedotaknut..Kao da su sazdani od nekakvih opeka smijeha i igre, dovedeni iz nekog boljeg svijeta i nastanjeni kao dobri gosti među nama..Ozbiljni su kao odrasli i istovremeno jednostavni poput djece..U svojoj radosti pronalaze i snagu..I za sebe i za druge..Poteškoće im ne stavljaju na lice smrknutost..Vedrina je njihov životni moto…Nerijetko poželimo biti kao oni..Ili im barem biti dobri prijatelji..Da se što češće možemo napajati na izvorima njihove ozbiljne bezbrižnosti..A oni su zaista oduševljeni..Svime, baš svime,zvukovima, bojama, vjetrom,valovima,listom jesenjih toplih boja,dobrom knjigom, novim susretom...Pa ne znaš šta je kod njih najvažnije. Ili oduševljenje rađa radost, ili njihova unutrašnja vedrina rađa oduševljenje...Kao da se natječu oduševljenje i radost - tko će više doći do riječi..Hvala životu što takvi postoje...Ivo Andrić...Njemu možemo vjerovati...Čovjek nije pisao bajke za malu djecu,znao je o čemu priča :)) I ja kao svjedok mogu potvrditi da postoje takvi/takve koje je opisao...I sam sam ta neka vibra :)) No naglasak stavljam na druge...Malo nas je al nas ima...Tip 2 :)