Mladi Hrvati glasaju nogama, to je svakodnevni plebiscit - na sve nepravde koje vide, oni instinktivno povlače jedan te isti potez. Uzimaju putovnicu, i izlaz iz besperspektivnosti traže na Bregani
U novoj, 2018 godini onima koji ovdje ostaju trebat će doista dosta sreće jer nas čekaju prilično ozbiljna iskušenja. Ovdje će u dogledno vrijeme najbolje biti strvinarima - američki fond koji je uzajmio novac za Agrokor jedini će izvući veliku lovu za sebe. Svi drugi će biti više ili manje "ošišani".
Dobro će biti i kumovima, drugovima, rodijacima, ortacima, vlasnicima stranačkih knjižica stranaka na vlasti, nevistićima, buljubašićima i sličnima. No, rečeno jezikom astrologa, i ta je era pri kraju. Ovce se šišaju, ovce se ne deru pa je i to krzno utanjilo.
Moramo se spremiti na nekoliko loših vijesti. Neke tvrtke iz galaksije Agrokorovih dobavljača možda i pokleknu... Nećemo, čini se, dobro proći ni u arbitraži za plin, koja se vodi između Hrvatske i Mola. Izgubimo li tu arbitražu, mogli bismo biti osuđeni na plaćanje nekoliko milijardi kuna.
Ali, sve to nije ključni problem. Čini se da je najveća poteškoća ove zemlje u divljanju političke klase, koja je posve nekažnjiva, što god napravili njeni vrli predstavnici.
Kakav god kriminal počine, smiješe im se samo dva scenarija - zastara, ili društveno koristan rad. Guljenje krumpira. Jedino u Hrvatskoj se "društveno koristan rad" tretira kao kazna.
U sretnijim zemljama, društvena korist je moralni imperativ političara.
Suočeni s nepravdom, zato naši mladi ljudi bježe u sretnije zemlje, koje imaju više moralne standarde, gdje pojam straha u kaznenom pravu ima puno više opravdanja.
Mladi Hrvati glasaju nogama, to je svakodnevni plebiscit - na sve nepravde koje vide, oni instinktivno povlače jedan te isti potez. Uzimaju putovnicu, i izlaz iz besperspektivnosti traže na Bregani.
