Marlon Brando umro je 2004. u bolnici od plućne fibroze. U to vrijeme već je imao karcinom jetre i probleme s dijabetesom. Kremiran je, a njegov pepeo pomiješan je s pepelom Wallyja Coxa i trećeg prijatelja Sama Gilmana
MARLON BRANDO
Odbio je Oscara, mijenjao žene, čuvao pepeo od svog ljubavnika
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Neodoljiv: Žene su mu dolazile na vrata, a izlazile na prozor...
Današnjim rječnikom opisali bi ga u dvije riječi: 'Kakav frajer'! Rođen je na današnji dan 1924. godine i osim po brojnim ulogama, Hollywood i cijeli svijet pamtit će ga jer je 1973. odbio Oscara za briljantnu ulogu mafijaškog šefa Vita Corleonea u filmu'Kum'.
Marlonov otac je bio proizvođač pesticida i umjetnog gnojiva, a majka je također bila glumica i za ono vrijeme vrlo nekonvencionalna žena - pušila je, nosila hlače i vozila automobil. No, najgore – bila je alkoholičarka. Marlon je imao i dvije sestre, no uvijek je bio privržen majci jer je otac bio prema njemu prilično okrutan.
- Iako sam po njemu dobio ime, nikad nisam uspio privući njegovu pažnju, nije bio sretan ni s jednim mojim izborom, uvijek mi je ponavljao da ništa neću postići u životu i da nisam sposoban učiniti ništa vrijedno pažnje, napisao je u svojoj biografiji.
Prije no što se pridružio sestri u New Yorku na glumačkoj akademiji radio je svašta. Izbačen je iz srednje škole jer se školskim hodnicima provozao na motoru. Otac ga je upisao u vojnu akademiju, ali je zbog bijega u grad izbačen, pa je neko vrijeme radio
kao rovokopač. Pokušao se 1943. priključiti američkim postrojbama, ali je zbog povrede koljena iz mladosti, odbijen.
Prvu ulogu dobio je u filmu 'Ljudi' 1950. u kojoj je igrao ratnog veterana paraplegičara, a da bi što bolje odigrao ulogu, proveo je mjesec dana u vojnoj bolnici među ratnim invalidima.
Prvu nominaciju za Oscara, dobio je samo godinu dana kasnije i to za ulogu u filmu 'Tramvaj zvan čežnja', i onda još iduće tri godine za redom i to za film 'Viva Zapata' i 'Julije Cezar', da bi 1954. i dobio kipić za film 'Na dokovima New Yorka'. Tri godine kasnije opet je nominiran za ulogu u filmu 'Sayonara', a 60-te nisu bile baš sjajne za ovog izvanserijskog karakternog glumca.
Konačno 1972. godine prezenteri na dodjeli – Liv Ullman (81) i Roger Moore pročitali su njegovo ime, ali se na pozornicu umjesto Branda uspela Indijanka Sacheen Littlefeather (73) u tradicionalnoj odjeći plemena Apači. Predsjednica udruge za promicanje i poboljšanje imidža američkih Indijanaca, čiji su preci iz slavnog indijanskog plemena, imala je govor u ime svog prijatelja.
- Nemam vremena čitati ovo pismo koje mi je napisao Marlon Brando jer ima više od 15 stranica, ali odbio je primiti Oscara u znak protesta protiv Hollywooda koji desetljećima prikazuje Indijance i sve druge rase na omalovažavajući način, bio je dio njezinog govora. Naime, Brando je bio gorljivi aktivist i borac za ljudska prava, prava Afro- Amerikanaca, protivnik apartheida, a naročito za prava Indijanaca. Nakon toga još je dva puta bio nominiran za Oscara – među ostalim i za ulogu u filmu 'Posljednji tango u Parizu' 1973. godine.
Privatni život bio mu je također nevjerojatan. Prva supruga Anna Kashfi zapravo mu je zatajila svoj pravi identitet. Znala je da Brando voli egzotične žene pa se odjenula kao indijanska ljepotica iako je zapravo bila iz Walesa iz katoličke obitelji. Vjenčali su
se 1957., pa dobili 1959. sina Christiana i iste se godine razveli.
Godinu kasnije oženio se Movitom Castanedom, meksičkom glumicom koja je bila sedam godina starija od njega, da bi se razveli dvije godine kasnije. Nakon uloge Fletchera Christiana u 'Pobuni na brodu Bounty' zaljubio se u Tahiti gdje su snimali film. Zakupio je dio atola na 99 godina i tamo namjeravao otvoriti centar za očuvanje okoliša i lječilište. Zaljubio se i u Tahićanku Taritu Teriipu i vjenčali su se 1962. godine. On je tad već imao 38, a ona tek 20 godina i kasnije je za nju rekao da, kad ju je upoznao, bila je naivna i priprosta. Rodila mu je dvoje djece, ali ih nikad nije želio dovesti u Ameriku jer je tvrdio da su previše neiskvareni i puni vjere u ljude, te da bi u Americi propali.
Njihova kćer Cheyenne postala je model, ali je patila zbog odsustva oca iz njezinog života. Odala se drogama i na kraju objesila 1995. godine, a iza nje je ostao sin Tuki Brando, danas 30-godišnjak i vrlo uspješni maneken. Brando je priznao da je imao homoseksualna iskustva. Otvoreno je govorio da bi, da je kojim slučajem njegov partner i prijatelj iz najranijeg djetinjstva Wally Cox bio žena, da bi ga odmah oženio i da bi živjeli sretno do kraja života. Ipak Coxova žena je tvrdila da je između Marona i Wallyja bila samo platonska ljubav. Kad je Cox umro 1973. godine, Brando je bio potpuno slomljen čovjek. Cox je kremiran, a Brando je do smrti čuvao njegovu urnu s pepelom.
Brando je umro 2004. godine u bolnici od plućne fibroze. U to vrijeme već je imao karcinom jetre i probleme s dijabetesom. Kremiran je, a njegov pepeo pomiješan je s pepelom Wallyja Coxa i trećeg prijatelja Sama Gilmana, te je dio razasut po Tahitiju, a dio po kalifornijskoj Dolini smrti – pustinji koja je jedno od najtoplijih mjesta na zemaljskoj kugli.
Brando je imao ukupno 11-ero djece s raznim ženama. U filmskoj industriji ostat će upamćen kao čovjek koji je svojom glumom izmijenio holivudski film i postao jedna od ikona 20. stoljeća.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Rita Moreno: Marlon Brando se bolje seksao od Elvisa Presleya
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:39
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
