Samo dan nakon što je HNS na press konferenciji i službeno prisvojio reformu obrazovanja kao stranačku prćiju, član HNS-a Boris Blažeković objasnio je kako može bez završenog fakulteta biti konzul u New Yorku.
Nije li sjajno da takvu poruku pošalje član stranke koja je baš jučer i službeno uzurpirala reformu obrazovanja? I koja upravo obrazovanje postavlja kao temelj svog djelovanja, ali još više promovira kao temelj hrvatske budućnosti, boljitka i napretka?
Boris Blažeković, član HNS-a, pojavio se sinoć na HTV-u i bez ikakvog krzmanja poručio kako mu "završeni fakultet nije potreban za mjesto koje će popuniti u New Yorku". Da bi u istom dahu pozvao mlade da ipak ne zanemaruju obrazovanje jer, kako reče, "Hrvatska treba stručnu, kvalitetnu i profesionalnu diplomaciju".
Znači, ne budite kao Boris Blažeković.
Ili možda ipak da mladi budu kao Boris Blažeković?
Mladi se obrazuju, a HNS-ovci napreduju
Osoba koja se zahvaljujući članstvu u HDZ-ovoj koalicijskoj stranci - a ne zahvaljujući formalnom obrazovanju - dokopala visokog diplomatskog mjesta, kao što je bez obrazovanja ostvarila zavidnu političku karijeru u međunarodnim parlamentarnim aktivnostima.
Znači, dok se mladi diplomati obrazuju, Blažeković će se političkim kanalima grebati za diplomatske funkcije.
I dok Hrvatska treba "stručnu, kvalitetnu i profesionalnu diplomaciju", mjesta generalnih konzula popunjavat će kandidatima poput Blažekovića, političara koji svih ovih pustih godina u javnom djelovanju nije osjetio potrebu makar malo investirati u svoje formalno obrazovanje.
Ali koji svejedno misli da je obrazovanje užasno važno. I njegova stranka to isto misli. Koja će onda promovirati kandidata bez formalnog obrazovanja.
Obrazovanje je očito za one druge, za one bez stranačke knjižice i HDZ-ova blagoslova. Uglavnom, za budale.
Ni faksa, ni stava
Ali na primjeru Borisa Blažekovića otkrili smo još nešto.
Generalni konzul ne mora imati završeni fakultet, ali ne mora imati ni politički stav. Odnosno, može imati pogrešan stav, ali ako ga se na vrijeme odrekne, izbriše i zaboravi, može proći kandidacijski proces.
Pa ako je Ivan Vrdoljak mogao pregristi sve ono što je govorio o Plenkovićevoj vladi kako bi se u nju na kraju ugurao, može i Blažeković pregristi sve što je po Facebooku pisao o Plenkoviću i Donaldu Trumpu.
"Tada nisam znao da ću ići za generalnog konzula, u tom trenutku bio sam političar", objasnio je Blažeković u Otvorenom.
Sada o Plenkoviću misli sve najbolje. Kako i ne bi: zahvaljujući njemu ugurao se na mandat u New York.
Plagijator na Ustavnom sudu
Ali opet, nemojmo nasjedati na HNS-ovu propagandu i formalno obrazovanje uzimati previše ozbiljno, nametati ga istaknutim javnim djelatnicima, diplomatima, političarima, direktorima ili Ustavnim sucima.
Vidimo do čega je to dovelo u slučaju Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda. Nakon svih svojih pustih političkih funkcija, Šeparović je prije nekoliko godina odlučio doktorirati. Pa su ga ulovili u plagiranju, oko čega se sad opet vode prepucavanja između raznih tijela, odbora, sudova...
Reklo bi se, što je to Šeparoviću trebalo?
Dobro je da se može utješiti činjenicom da predsjeda institucijom koja već godinama udomljava osobe suspektnog integriteta, vjerodostojnosti, etike i morala, pa se njegove optužbe za plagijat neće shvatiti preozbiljno.
On je ipak kum Vladimira Šeksa. I to mu nitko ne može oduzeti.
U svjetlu tog skandala, ispada da je Boris Blažeković ipak najpametniji. On se drži onoga što mu najbolje ide - stranačke podobnosti - a obrazovanje je prepustio naivcima i avanturistima.
