Obitelj iz Ludbrega: 'Sve naše kravice okidaju na Seve i Rozgu'

Prije 10 godina staja nam je bila puna krava i rasplodnog materijala. Dok je mljekarstvo bio isplativ posao i dok smo u staji provodili puno vremena jer smo imali 30 krava slušali smo radio, kažu Branka i Mladen Pajnogač vlasnici OPG-a iz Hrastovskog dodajući da su još ranije primijetili da su krave nekako mirnije kad čuju glazbu.  

Stoga su, kažu, unatrag dva-tri desetljeća redovito ostavljali da im radio svira i dok oni nisu prisutni. 

- Iz staje nikada ne dopire muk. naše tri krave su uz glazbu, ali ne možemo kazati koju vrstu, jer im sve odgovara, osim cajki, koje ne puštamo, mirnije, umiljatije. Nismo mjerili, ali sigurno daju ne samo kvalitetnije nego i po koji decilitar mlijeka više nego dok je u staji muk – kazao nam je Mladen dok je kravama prinosio sijeno u jasle.  

Njegove krave u prosjeku daju oko 100 litara mlijeka visoke kvalitete, dnevno. Iz staje bi se začuo muk samo ako bi radio prestao svirati ili bi zaboravili podojiti i nahraniti blago, a to se ne događa, jer su cijeli život u poljoprivredi. Imali su velike planove. Napravili su novu staju i napunili je visoko mliječnim kravama, a mlijeko prodavali Vindiji. Sin i kćer trebali su naslijediti, kako su nam rekli, uhodani i visokoakumulativni posao, jer je otkupna cijena mlijeka bila gotovo četiri kune, plus premija…

- Kupovali smo zemlju i zaokružili cijeli ciklus. Punu staju smo hranili s vlastitih polja i sve je izgledalo sjajno. I onda he odjednom Bog prestao hodati po selu i mlijeko više nije postalo isplativo - govore domaćini. 

Uz to su zatvorene i interventne klaonice i stoka se nema kome prodati osim prekupcima. Selo je, kako tvrde, poharano kao da je kuga prošla. 

- Kud god se okrenete staje su puste. Nema isplativosti u prodaji mlijeka, jer su cijene gotovo ispod troškova. Sin se zaposlio, a kći koja je školovani mljekar i sirar ostala je uz nas koji smo se okrenuli proizvodnji sireva koje prodajemo na tržnici u Ludbregu, koji je od Hrastovskog udaljen nekoliko kilometara – govori nam Branka dok gledamo kako vještim rukama oblikuje prgice sira. 

Dodaje kako se dok rade sireve osjećaju kao da su u meditaciji, jer ih ponese glazba i pjesma što ih, uz rad čini, sretnim i zadovoljnim.