Oaza bogatih i slavnih: Ovdje je bio prvi izbor najljepših cura...

Sve je počelo 1925. godine kad je tadašnji hotel 'Croatia' na Strossmayerovu trgu postao premalen za potrebe grada, a u međuvremenu se zatvorio i hotel 'K caru austrijanskomu' na mjestu današnje robne kuće na Trgu bana Jelačića.

Zagreb, u koji je 1862. stigla željeznička pruga i povezala ga s ostalim europskim gradovima, dobio je, nakon Zapadnog kolodvora, novu i veću željezničku postaju na južnoj strani tzv. Lenucijeve potkove 1892. godine. Stoga se gradnja hotela u neposrednoj blizini kolodvora smatrala logičnim urbanističkim potezom. Osim toga, kroz Zagreb je već tutnjao slavni Orient Express povezujući otmjeni Pariz i romantičnu Veneciju s temperamentnim Istanbulom pa je njegovim imućnim putnicima trebalo ponuditi i odgovarajući smještaj.

Hotel se gradio 26 mjeseci

Gradski oci, na čelu s tadašnjim gradonačelnikom Stjepanom Srkuljem, raspisali su 1917. godine međunarodni natječaj, a na njega su se, uz ostale, javili i slavni švicarski arhitekt Alfred Loos i Nijemac Otto Rehing, koji je i pobijedio. Ipak, njegov je nacrt preradio hrvatski arhitekt Dionis Sunko i on se smatra autorom ove građevine uređene u stilu art décoa.

Hotel je, nakon 26 mjeseci gradnje, svečano otvoren 22. travnja te je već tada po usluzi i komforu mogao stati uz bok najluksuznijim hotelima u svijetu. Svaka od 200 soba imala je telefon te toplu i hladnu tekuću vodu, a u hotelu su bili restoran, salon i banka. 

Sreća je pratila hotel

Nakon službenog otvaranja za konzule, bankare i novinare te uz tadašnjega gradonačelnika Vjekoslava Heinzela, nekoliko dana poslije hotel je otvoren i gostima. Prvi je u knjigu upisan izvjesni gospodin Glück pa je njegovo prezime, koje na njemačkom znači “sreća”, shvaćeno kao dobar znak za budućnost Esplanade. U dekadentnim 20-im godinama prošlog stoljeća zabave visokog društva nisu se mogle zamisliti bez striptiza.

Na oproštajnoj zabavi talijanskoga grofa, na kojoj se služio kavijar i šampanjac u prevelikim količinama, sve gošće su u jednom trenutku odlučile poskidati odjeću, a u prizoru su uživali svi, osim tadašnjeg upravitelja hotela, gospodina Matignona. Talijani su tada bili prilično raspojasani gosti. Hotel im se toliko sviđao da su tu otvorili i Golf klub koji je zapravo bio paravan za kasino. Iako je znala za njihove kockarske strasti, policija je sve tolerirala dok se nije počela spominjati prostitucija, nakon čega je klub zatvoren. 

Kroz vrata Esplanade su tijekom duge i burne prošlosti hotela ulazile mnoge slavne i manje slavne ličnosti - predsjednici i kraljevi, pjevači i glumci, pisci i pjesnici, sportaši i vojnici, a u jednom periodu i oni najsiromašniji, koji su ovamo dolazili svaki dan po obrok. No upravo povijest puna uspona i padova Esplanadi je udahnula šarm i pretvorila je u instituciju i zaštitni znak Zagreba. 

Ni godinu dana nakon otvaranja u hotelu je izabrana Miss Jugoslavije, i to u organizaciji berlinske filmske kompanije “Fanamenta”. Pobjednica je bila Štefica Vidačić, vlasnica kafića u Jurišićevoj, a bila je tako lijepa da je postala i Miss Europe.

Tih godina radosna i bezbrižna belle epoque titrala je u svakom zakutku hotela, vabeći sve poznatije i uglednije goste. Prva među njima bila je Josephine Baker, pjevačica, glumica i prva dama pariškog kabareta Folies Bergère i Moulin Rouge. Francuskoj divi američkih korijena Zagrepčani su pripremili doček pred hotelom i oduševljeno joj klicali: “Volimo Pepicu Bakericu!”.

Sjedište Gestapa i javna kuhinja

Nakon nje, u Esplanadi će spavati i vlasnik najpoznatije europske tvornice cipela Bata, zatim ukrajinski filmski zavodnik svjetske slave Vladimir Gajdarov, kao i slavni američki letač Charles Lindbergh, pa španjolski i egipatski kralj, princ od Nepala i jedan od najbogatijih indijskih maharadža. Nakon ovog živopisnog društva, krajem 30-ih u hotel stiže i tadašnji njemački veleposlanik Von Heren, koji svojom arogancijom zloslutno najavljuje teška vremena za Esplanadu.

Već prvih dana okupacije 1941. godine hotel su napustili svi gosti te on postaje sjedište Gestapa i Wermachta. U trenucima opuštanja organizirali su svoje zabave, na koje bi pak dolazili oni koji su željeli saznati najstrože čuvane vojne tajne. Kad su osumnjičili nekolicinu konobara da špijuniraju za partizane, Nijemci su ih strijeljali.

Hotel će tako ući i u literaturu zahvaljujući talijanskom piscu i dopisniku rimskih novina iz Zagreba, antifašistu Curziju Malaparteu, koji je u noveli “Kaputt” opisao atmosferu koja je vladala tih godina u glavnom hrvatskom gradu.

Turobna vremena svojim je boravkom u Esplanadi doslovno razbio operni pjevač Beniamino Gigli. Imao je tako prodoran glas zbog kojeg bi, kad bi zapjevao u Smaragdnoj dvorani, pucali prozori. Nakon takvog pothvata skinuo bi svoj cilindar u koji bi prikupio novac okupljene publike, a onda ga podijelio hotelskom osoblju. Odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata hotel je postao javna kuhinja zahvaljujući kojoj su preživljavali oni kojima je to bio jedini obrok u danu. Tanjuri i pribor od jela su bili od aluminija.

Početkom 50-ih počinje veće renoviranje hotela, kojem je trebalo još nekoliko godina da u njega ponovno počnu navraćati slavne ličnosti. Prvi je bio tenor Mario del Monaco, a slijedili su ga slavni pijanist Arthur Rubinstein, pa redatelj Giuseppe de Santis, koji je u Zagrebu 1958. snimao film “Cesta duga godinu dana”.

Tijekom 60-ih hotel se vraća na europsku scenu. Godine 1964. franšizom se pridružio lancu Inter-Continental i postao prvi član iz neke socijalističke zemlje. Od tada je Esplanada prva u Jugoslaviji uvela hotelske standarde te “natjerala” lokalne tvornice da počnu proizvoditi male sapune i šampone te male maslace i marmelade.

Prvi kasino u Jugoslaviji

Tri godine poslije ovdje se otvara i prvi kasino u Jugoslaviji, a vrpcu je prerezala, naravno, talijanska misica. U hotel se ubrzo vraćaju i svjetske zvijezde, poput slavnoga glumca Yula Brynnera i redatelja Orsona Wellesa. Osim boravka u hotelu Esplanade, strasti prema glumi i režiji te uloga u filmu “Bitka na Neretvi”, ovoj dvojici velikana zajednički je i datum smrti - obojica su umrli 20-ak godina poslije - 10. listopada 1985. godine - jedan u New Yorku, a drugi u Los Angelesu.

Sredinom 60-ih osoblje Esplanade s nestrpljenjem je očekivalo posebnu gošću. Svoj dolazak je najavila Anita Ekberg, rasna plavuša i seks-simbol tog vremena. U foajeu hotela okupio se mali odbor za doček kako bi joj poželjeli dobrodošlicu i uručili veliki buket cvijeća. Nakon sati iščekivanja ljepotica se konačno pojavila.

Održali su joj govor, dama se ljubazno zahvalila i s buketom mirisnih ruža u naručju ispraćena je do sobe, a odbor se zadovoljno smjestio u salon da popije u miru kavu, sve dok se na ulaznim vratima nije pojavila prava Anita Ekberg. U cvijeću i pompoznom dočeku uživala je njezina tajnica. Tijekom boravka u hotelu Anita se nije prestala šaliti na račun tog događaja. No vremena za šalu nije bilo jer su u Esplanadu krenule povorke važnih ličnosti. Tih godina su u hotelu ugostili Domenica Modugna, Charlesa Aznavoura, Mariju Callas, Maju Plisetskaju, Arthura Millera, Dizzyja Gillespija, Louisa Armstronga, Ellu Fitzgerald...

Kuhare su darivali dukatima

Kad je 1968. godine nominiran za najbolji hotel u lancu Inter-Continentala, pročulo se za njega i u visokom društvu. Tako su se u Zlatnu knjigu gostiju upisali i brojni državnici. Sovjetskom predsjedniku Nikiti Hruščovu servirala se patka u crvenom zelju, a njegovu nasljedniku Leonidu Brežnjevu sretina à la wild i rakovi. Kambodžanski princ Norodom Sihanuk, ushićen večerom, nagradio je glavnog kuhara Martina Mačeka zlatnim priborom za desert.

Komplimente kuharima udijelio je i američki predsjednik Richard Nixon. Britanska kraljica Elizabeta, nakon što je kušala ribu na dalmatinski, glavnom je kuharu darovala zlatni dukat. U delicijama su uživali i bivši talijanski premijer Aldo Moro, predsjednik Ugande Milton Obote, njemački kancelar Helmut Kohl te stotine svjetskih diplomata. Mnogi od njih boravili su tajno, poput generala Torrijosa, predsjednika Paname. Mladić koji ga je slučajno prepoznao poslije je imenovan veleposlanikom Paname.

Sredinom 70-ih Esplanada je ponovno ušla u literaturu. Talijanska spisateljica Elena Tessadri napisala je istoimeni ljubavni roman inspiriran zagrebačkim hotelom.

Nakon što je 1975. godine tadašnji predsjednik Tito odlikovao Esplanadu za uspješan rad, slijede novi  ugledni gosti iz svijeta šoubiznisa. Yves Montand i supruga Simone Signoret, pa nogometni čarobnjak Pele, zatim Ike i Tina Turner, Cliff Richards..., samo su neki od mnogih koji su tu noćili. U ratnim vremenima 90-ih godina prošlog stoljeća, umjesto bezbrižnih turista.

Esplanada je 1991. godine na nekoliko tjedana zbrinula prvu grupu prognanika iz Vukovara, a jedan od djelatnika poginuo je u tom gradu na ratištu i proglašen je herojem.

U idućih nekoliko godina jedini gosti hotela su razne misije EZ-a i UN-a. Nakon završetka rata Esplanada je morala nadoknaditi vrijeme. Ponovno nastoji uhvatiti korak s konkurencijom pa odmah počinje uvoditi inovacije. Sastavljaju prvi makrobiotički menu, a to je tada bila tolika rijetkost da su o tome pisale američke novine. Već 1996. godine imaju internetsku stranicu.

Nekoliko godina poslije stara zagrebačka dama odlazi na temeljiti estetski zahvat. Renoviranje hotela povjereno je tvrtki MKV studio, na čelu sa svjetski poznatom dizajnericom hotelskih iterijera Mariom Vafiadis. Nakon toga počinje utrka s najluksuznijim svjetskim hotelima, a po nekim uslugama, kako kaže direktor Ivica Max Krizmanić, može se usporediti s konkurencijom sa svih pet kontinenata.

Stoga i ne čudi da nakon povijesnih ličnosti u Esplanadi i danas odsjedaju najveće svjetske “face”. Tko god je stigao u Hrvatsku, barem je jednu noć prespavao u ovom hotelu. Članovi Depeche Modea, Franz Ferdinanda, U2, R.E.M-a, Guns N’Rosesa, pa do pojedinaca - Robbieja Williamsa, Stinga, Morisseya, Lennyja Kravitza, Boba Geldofa, Sade, Shakire, Hugha Laurieja i posljednjeg u nizu - Ennija Morriconea.

Šesti najbogatiji čovjek u svijetu, saudijski princ Al-Waleed bin Talal bin Abdulaziz al Saud, prošle je godine odsjeo u Esplanadi, a kad je vidio ljubaznost osoblja, potpuno je promijenio vlastiti plan boravka i prepustio u njihove ruke

Uvijek prvi...

Od trenutka kada je otvorio svoja vrata, hotel Esplanade je bio prvi u mnogo čemu. Kod njih se prvi put uz kavu posluživala i čokoladica, Po prvi puta su se šampanjac i vino posluživali na čaše, po prvi puta su konobarice nosile svilene uniforme..
S velikim uspjehom su 1989. godine prvi puta u zemlji obilježili Valentinovo. Do tada, taj je datum bio potpuna nepoznanica. Iste godine prvi su servirali talijansku slasticu Tiramisu. Esplanada je prvi hotel u Hrvatskoj koji je predstavio jedinstvenu ponudu za pse - VIP dog program...

Omiljeno mjesto Krleže i Arsena Dedića

Bistro hotela Esplanade bilo je omiljeno mjestu bračnog i profesionalnog tandema Novak-Dedić. Arsen je tamo uvijek imao svoj omiljeni stol.

Miroslav Krleža obožavao je provoditi vrijeme na terasi Oleander hotela Esplanade. Njegova poznata izjave je kako Europa počinje, a Balkan završava upravo na Oleander terasi.