Politika rasprodaje svega što vrijedi, kupovine jeftinih, nerijetko i besplatnih igrača, od kojih bi Kek trebao napraviti "proizvode" vrijedne nekoliko milijuna eura, došla je na naplatu. Kek je otišao iz kluba
Nisu izgubili samo trenera, Kek je bio "mama i tata" Rijeke
Utakmica u Gorici je završila, a Matjaž Kek uzeo mobitel i nazvao predsjednika Damira Miškovića: Miško, dosta je bilo, odlazim! I otišao. Prvi put u pet i pol godina došlo je do pucanja između Keka i Miškovića. Najdugovječniji trener u povijesti HNL-a od danas više neće sjediti na klupi Riječana. Pehovi, loša pojačanja, prodaja najboljih igrača, nedovoljna ambicioznost uprave samo su neki od razloga zbog kojih je Kek napustio klub. A sve se ovo moglo naslutiti još ranije, kad je Kek upozoravao da “stvari nisu dobre”.
Vidjelo se da nešto ne valja. Momčad koja je gazila presingom, odjednom nije mogla pretrčati prosječnog norveškog prvoligaša. Momčad koja je imala furioznu završnicu sada je primala golove u zadnjih deset minuta... Ako ćemo iskreno, vidjelo se to još protiv Luton Towna kada je Matjaž Kek shvatio da jedini u klubu vidi da momčad nije dobra.
Trajala je ta muka sve do Gorice kad je, tako to valjda ide, Puljić promašio penal za izjednačenje, a Kek tada shvatio da je - dosta. A koliko ga vole i cijene u Rijeci, mogli ste vidjeti odmah nakon utakmice u Gorici. Čim su čuli da je dao otkaz, kod Keka su došli navijači.
- Matjaž, ne idi. Neka oni idu ća! Ostani, igraj s juniorima - tješili su navijači Rijeke, grleći ga i tapšajući ga po ramenima.
Jer, navijače ne možete prevariti. Ako vas oni zavole, onda je to znak da ste uspjeli, da ste napravili nešto što nije nitko prije vas. A Kek je takav čovjek. Jer, dobro znaju, a još bolje se sjećaju, jer i nije bilo tako davno, kako je Rijeka izgledala prije dolaska Keka. O naslovu prvaka moglo se samo sanjati, o ravnopravnom igranju protiv najboljih europskih momčadi nisu mogli čak ni sanjati.
I dobro znaju da će odlaskom Keka pasti i ambicije kluba.
Da je njegovim odlaskom Rijeka izgubila “mamu i tatu” i da bi lijepa riječka priča mogla dobiti svoj kraj. I zato ne čudi što su ga navijači preklinjali da ostane. No nije htio. Osim znanja, Kek ima i obraz. Vidio je da ga momčad ne slijedi, da s ovakvim igračima ne može niti u ludilu konkurirati Dinamu i rekao - dosta! Politika rasprodaje svega što vrijedi, kupovine jeftinih i dovođenja nerijetko i besplatnih igrača, od kojih bi Kek trebao napraviti "proizvode" vrijedne nekoliko milijuna eura, došla je na naplatu.
Odnos trenera i predsjednika Rijeke godinama je prelazio profesionalnu razinu. S obiteljima su zajedno išli na proslave, slavili Nove godine... Kek i Mišković dvije su vrlo karakterne osobe, dva ega koja su pet i pol godina pronalazile svakakve načine kako bi ostali dobri i kako bi klubu bilo bolje. U Gorici je sve puklo. Slovenac je uzeo šiltericu i njome posljednji put mahnuo navijačima. Otišao je trener koji je od Rijeke napravio ponos grada. Adio, Kek.