Zašto je Plenković prije izbora šutio o podizanju svoje plaće? Je li time htio prevariti birače?
Plenković se u kampanji hvalio dizanjem plaća javnim i državnim službenicima, ali nije rekao koliku će to rupu napraviti u proračunu. Nije rekao da ni to će značajno povećati plaće sebi i ministrima, a trebao je.
Andrej Plenković naveliko se, bez prestanka i pardona, hvalio u kampanji za parlamentarne i europske izbore značajnim povećanjima plaća zaposlenika u državnom i javnom sektoru.
Na tome je bazirao kampanju, kupovao glasove, veličao svoju Vladu, napuhavao financijsku snagu Hrvatske, posipao ružine latice po trnovitom putu u izbornu pobjedu.
Ali, eto, nije spominjao povećanje vlastite plaće.
Ni povećanje plaća svojih ministara, članova Vlade, pa i predsjednika Republike i Hrvatskog sabora, državnih dužnosnika. Zašto o tome nije tada naveliko govorio?
Zato što je znao da bi izgubio glasove.
Iskopali rupu
Kao što nije spomenuo ni činjenicu da će povećanje plaća službenicima probiti rupu u državnom proračun tešku 1,56 milijardi eura ili čak 5,5 posto proračuna, zbog čega danas ministar financija Marko Primorac traži linearno rezanje rashoda po ministarstvima od deset posto.
Nije li to nešto što bi građani trebali znati prije nego što odluče kome će dati povjerenje u narednom izbornom ciklusu?
Nisu li trebali znati da glasaju za stranku koja je u tišini, ali uz prešutno slaganje Domovinskog pokreta, pripremala povećanje vlastitih plaća? I to ne tek neznatno povećanje plaća.
Već masivno.
Upravo zbog predizbornog povećanja plaća službenicima Vlada mora sada racionalizirati potrošnju, kako bi mogla osigurati sredstva za plaće, socijalna davanja, mirovine i projekte obnove od potresa.
Zvuči kao signal za uzbunu.
Izdržat će kritike
"Ako pitate bilo koga tko se bavi nekakvim upravljanjem, oni će reći da su ove plaće loše", izjavio je jučer premijer Plenković, komentirajući najavljeno povećanje plaća dužnosnicima. "Izdržat ćemo te kritike i iznijeti argumentaciju zašto je ovo potrebno".
I to zvuči logično. Argumenti možda čak i drže vodu, s obzirom da ministri danas imaju manje plaće od službenika u svojim ministarstvima. Pohvalno je i to da je premijer Plenković spreman izložiti se kritikama.
Samo, zašto s tim argumentima nije izašao u predizbornoj kampanji? Zato što tada nije bio spreman nositi se s kritikama? Odnosno, lakše se nositi s kritikama nakon izbora, a ne prije njih?
Ne drži vodu
Sada kad Vlada sama sebi i ostalim dužnosnicima podiže plaću, i to za 60 posto, Plenković poseže za tvrdnjama koje ne samo da ne drže vodu, već i dodatno iritiraju građane.
Recimo, na pitanje hoće li mu plaća biti veća od pet tisuća eura, odgovara kako se "odrekao puno veće plaće u EU parlamentu". Znači, žrtvovao se za našu dobrobit?
Ako mu visina plaće doista nije bitna, jer se odrekao puno veće plaće u Europskom parlamentu, onda nije trebao ni dizati svoju premijersku plaću, zar ne?
Pohlepa, a ne nužda
Pored toga, njegova tvrdnja kako je dizanje plaća ministrima i dužnosnicima "antikoruptivna mjera" nije samo smiješna, već je cinična i bezobrazna. Ispada da je politička korupcija dosad bila socijalna mjera, pa se dužnosnicima s "malim" plaćama toleriralo uzimanje mita. Na javnu dužnost ne ide se zbog zarade, nego zbog služenja javnom interesu.
I uostalom, ne uzima mito onaj tko nema dovoljno, već onaj kojemu nikad nije dovoljno. Ne uzimaju iz nužde, nego iz pohlepe.
Dakle, Plenković je građane u kampanji zavarao samohvalom o podizanju plaća službenicima, ali ne i dužnosnicima, prešućujući činjenicu da će to povećanje prouzročiti rupu u navodno krcatom proračunu, kupujući pritom glasove koji će mu nakon izbora omogućiti da sam sebi podigne plaću.
U banani
A sada njegov ministar financija diže paniku oko javne potrošnje, pa još i upozorava da ćemo izgubiti stotine milijuna eura iz europskih fondova ako ne ubrzamo realizaciju projekata.
Nismo "u banani", ali nismo ni daleko.
Plenkovićev HDZ pokazao je onu sanaderovsku beskrupuloznost u kupovanju glasova prije izbora, pa i pod cijenu kopanja financijske rupe koja će ministre financija dovesti do ludila. Najvažnije je bilo dobiti izbore, a cijenu će svi građani plaćati kasnije.
