Vjeroučiteljica još radi? Svoje učenike udarala je škarama...

Tijekom sati katoličkog vjeronauka u područnoj školi nadomak Medulina vjeroučiteljica (47) iživljavala se nad pet učenika nižih razreda. Svjesno im je nanosila fizičku, ali i emocionalnu bol te tako negativno utjecala na njihov psihofizički razvoj.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:09

Video: 24sata/pixsell

Troje učenika u dobi od osam i devet godina učestalo bi od nje dobivalo čvoruge po glavi, a jednog đaka udarila je i po ramenu.

Đake je više puta tukla školskim dnevnikom po glavi, a jednog je učenika po glavi udarila i škarama.

Zlostavljanje djece trajalo je od rujna 2017. godine do polovine siječnja 2018. godine. Kad učenici više nisu mogli trpjeti tu torturu, požalili su se roditeljima, nakon čega je uslijedila istraga. Da stvar bude bolja, vjeroučiteljicu su prijavili roditelji a ne škola.

Neslužbeno smo doznali da su, uz udarce, učenici trpjeli teške uvrede poput: glup si, nisi sposoban, a nije izostajalo niti ismijavanje i omalovažavanje učenika. Vjeroučiteljica je zaradila kaznenu prijavu za zlouporabu djetetovih prava, za što joj, dokaže li joj se krivnja, prijeti zatvorska kazna od pet mjeseci do pet godina.

Iz škole smo neslužbeno saznali da vjeroučiteljica i dalje obavlja svoj posao jer službeno još ništa nisu dobili. Proces još traje i kažu da su u slučaj uključene sve nadležne institucije, od županije do resornog ministarstva. U školi kažu i da se stvorila velika hajka zbog cijelog slučaja te da zbog svega imaju problema.

Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak odmah je reagirala na informaciju da vjeroučiteljica još predaje u školi. Otkrila je kako je pokrenula hitan inspekcijski nadzor, koji je u tijeku.

- Zatražili smo i dodatne informacije od Općinskog državnog odvjetništva u Puli. Članak 106. st. 5. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje da se osoba može udaljiti od obavljanja poslova nakon što je kazneni postupak pokrenut. Osobno sam naložila pomoćniku Momiru Karinu da nadgleda situaciju i izvijesti me, a u kontaktu smo i s prosvjetnom inspekcijom. Krizni tim za psihološku podršku ministarstva je na raspolaganju ako školi takav mehanizam bude potreban. Svaki put treba jasno ponoviti da škole moraju biti mjesto tolerancije bez bilo kakvog oblika nasilja. Zato molim sva nadležna tijela da žurno reagiraju - rekla je ministrica obrazovanja Blaženka Divjak.

No prema Vatikanskim ugovorima, vjeroučitelja je gotovo nemoguće maknuti bez suglasnosti Crkve. Naime, vjeroučitelje odabire i postavlja Katehetski ured, a on im i povlači dani mandat. Kad ravnatelji trebaju vjeroučitelja u školi, oni se prvo obraćaju Katehetskom uredu. Kandidat mora donijeti preporuku župnika, a osim u Katehetskom uredu odrađuje razgovor s ravnateljem. Pokušali smo razgovarati i s roditeljima djece koji su prijavili slučaji, no podigli su zid šutnje. Nitko od njih o cijelom slučaju ne želi ni zucnuti, a jedna majka nam je samo kratko rekla da će se, ako više informacija izađe u javnost, stigmatizirati djeca.

Podsjetimo, s problemima u istarskim školama počelo je nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Puli podignulo prijavu protiv učiteljice razredne nastave koja je u istom razdoblju zlostavljala učenike, a koja je suspendirana odmah nakon što je prijavljena. Da stvar bude još gora, policija ima primljene još dvije prijave od strane roditelja koji tvrde da učiteljice nisu pravodobno reagirale na vršnjačko nasilje.

Mia Roje, magistra psihologije iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba kaže da se ovakvim postupcima djeci narušava vjera u vlastite mogućnosti.

- Djeca koja trpe emocionalno zlostavljanje imaju jednako teške, a u nekim slučajevima i teže posljedice od djece koja trpe tjelesno zlostavljanje. Narušeno im je samopouzdanje, samopoštovanje, vjera u vlastite mogućnosti suočavanja s problemima u životu. Mogu biti anksiozna i depresivna, a emocionalno zlostavljana djeca ponekad koriste i samoozljeđivanje kao fizičku manifestaciju svoje unutarnje boli. Posebno ako nasilje čini neka njima važna osoba ili osoba od autoriteta, što su uglavnom roditelji i nastavnici, djeca počinju vjerovati njihovim riječima i vidjeti sebe u negativnom svjetlu. Često se događa da uče nasilno ponašanje te se jednako tako (ili još gore) ponašaju prema vršnjacima, životinjama, ukućanima, a nedostaju im druge vještine rješavanja problema. Druga krajnost može biti nesvjesno ulaženje u odnose u kojima će se ljudi ponašati prema njima nepravedno i nasilno, a oni će dobiti potvrdu da su jedino to i zaslužili. Nijedan oblik nasilja nije opravdan te je djecu i mlade od rane dobi važno prije svega primjerom učiti adekvatnim metodama rješavanja problema - kaže dječja psihologinja Roje