Pri kraju saborskog mandata predsjednik Tuđman je trebao raspustiti parlament i raspisati izbore, ali on se razbolio i završio u američkoj bolnici Walter Reed. Javnosti je kazano kako predsjednik ima "vrijed"...
FELJTON: LEGENDE O IZBORIMA 4
Tuđman je 1997. govorio da je nezamjenjiv, Gotovca je kukavički s leđa napao vojnik...
1997. (rimski MCMXCVII), bila je devedeset i šesta godina 20. stoljeća i devetsto devedeset i šesta godina 2. tisućljeća.
Katolička Crkva proglasila ju je Godinom Isusa Krista, a u našoj zemlji bila je to godina predsjedničkih izbora na kojima je postojao samo jedan favorit.
"Hajde, pokažite mi tko bi me mogao zamijeniti", kazao je, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, Franjo Tuđman.
Samouvjerenost je bila opravdana: javila su se samo dvojica političara koji su mislili da bi to mogli. Bili su to Zdravko Tomac, pokajani postkomunist koji je svojedobno pisao memoare Jakova Blaževića, i Vlado Gotovac, disident i pjesnik nježna srca, koji se jednom, kad ga je neka Beatrice odbila, od šoka srušio na sred Zrinjevca...
Bili su to predsjednički izbori s najmanje neizvjesnosti. Održani su 15. lipnja. Do danas se na ovim izborima natjecao najmanji broj kandidata - samo spomenuta trojica. Na izbore je izašlo 54,62 posto glasača, znatno manje od prvih izbora 1992. godine kada je na birališta izašlo 74,90 posto glasača. Predvidiv ishod smanjio je zanimanje. Tuđman je pobijedio već u prvom krugu. Osvojio je 61,41 posto glasova, čak 40,4 posto više od drugoplasiranog Zdravka Tomaca, što predstavlja najveću razliku u postotku između bilo koja dva kandidata od hrvatske nezavisnosti.
Kampanju je obilježio fizički napad na Vladu Gotovca kada ga je u Puli s leđa, remenom po glavi udario časnik Hrvatske vojske u vojnoj odori.
Tuđman je, prema običaju, bio opsjednut poviješću.
"Ima nekih ljudi koji ne shvaćaju da se Hrvatska ne treba približavati nekakvim europskim i zapadnim kriterijima i demokratskim načelima" kazao je u intervjuu kojega su s njim kolektivno vodili bliski mu novinari. "Ta i takva Hrvatska kakva jeste branila je Europu od 15. do 18. stoljeća dok se ta Europa, ova Europa u koju nam daju za primjer međusobno ne samo hvatala za vrat nego vodila 7- godišnje, 30-godišnje, 100-godišnje ratove, napoleonske, prvi i drugi svjetski rat, a Hrvatska je branila Europu i zapadni svijet od osmanlijske najezde" kazao je.
Prisegu za drugi petogodišnji mandat dao je na Trgu svetog Marka u Zagrebu, 5. kolovoza 1997. godine.
U Hrvatskoj je sve to vrijeme na snazi bio polupredsjednički sustav u kojemu je predsjednik imao odlučujuću riječ u većini pitanja.
U "prisežnoj poslanici" – što bi se reklo, svečanom i programskom govoru danom nakon prisege - pročitanoj 5. kolovoza 1997. Tuđman je rekao: "Mnogi u međunarodnoj zajednici i svjetskoj politici, izvlače iznenađujuće jednostrane ili pojednostavljene zaključke, iz bitnih značajki suvremenog čovječanstva. Polazeći od činjenice da se svijet - na dostignutom stupnju civilizacije - sve više tehnološki i informacijski integrira, oni teže nametanju svoje isključive volje u regionalnim i globalnim okvirima. Oni - s osnovama univerzalističkih i liberalističko-socijalističkih pogleda - ne uzimaju u obzir drugu bitnu važnost današnjeg doba, koja govori da se svijet, baš u okviru civilizacijskog napretka i integracije, istodobno sve više nacionalno individualizira. Budući da se to očituje u sve većem broju slučajeva državnog osamostaljenja - do jučer nesamostalnih i združenih, pače i nepoznatih i nepriznatih, tzv. nepovijesnih naroda - oni žele spriječiti takve pojave, jer one tobože nisu u duhu civilizacijskog napretka, i, po njihovu, zamršuju međunarodne odnose. Ne, na primjeru Hrvatske očitovala se i ona druga, razboritija i dubokoumnija misao, koja je u skladu s društvenim kretanjima današnjega svijeta. Nasuprot zaprepašćujućeg suprotstavljanja, svijet je divljenjem pratio, začudno, osamostaljenje Hrvatske. U potki takvog pozitivnog odnosa utkana je spoznaja, da narodni i državni subjekti ostaju nezamjenjive sastavnice svjetske zajednice, i međunarodnog poretka. I još k tome, da je hrvatski narod jedan od najstarijih naroda današnje Europe, pa mu se na osnovama bilo kakvih načela, a morala najmanje, ne može odricati pravo na državnu samosvojnost."
Na funkciji predsjednika Republike Hrvatske ostao je do svoje smrti 10. prosinca 1999. godine.
U svijetu je prikazan klon ovce Dolly. Hong Kong prešao je pod suverenitet Kine a u Parizu je poginula kraljica srca, princeza Diana.
Izbori za Miss Hrvatske bili su te godine dramatičniji od predsjedničkih – a lentu je ponijela Vanja Rupena. Prvak u nogometu opet je bila – Croatia.
"Po prvi puta od početka održavanja ovog natjecanja, kroz finalnu večer natjecanja za Pjesmu Eurovizije gledatelje je vodio jedan voditelj, a ne dva, kao što je bio slučaj u prijašnjim izdanjima Dore. Ta voditeljska čast pripala je dobro poznatom licu s opatijske pozornice – Ljudevitu Grguriću – Grgi" čitamo u analima hrvatskog natjecanja za Eurosong. Za Propdalov kipić vodila se velika bitka između Petra Graše i grupe E.N.I. N"a kraju je, sa samo devet bodova više, pobjedu odnijela pjesma Probudi me grupe E.N.I. Grupa je u Dublinu zauzela tek 17. mjesto sa 24 osvojena boda."
Te, 1997, dvije godine nakon kraja rata, miris mira osjetio se u zraku; Hrvatska je konačno prodisala mirnodopski.
PARLAMENTARNI I PREDSJEDNIČKI IZBORI 2000.
2000. je bila prijestupna godina prema gregorijanskom kalendaru, a započela je u subotu. Moderna kultura je smatra i početkom 21. stoljeća i 3. tisućljeća, iako je to po strogim kriterijima gregorijanskog kalendara zapravo bila 2001.
I u Hrvatskoj je bila prijelomna.
U deset godina vladavine HDZ se posve razulario, kako oni to već znaju. Trećeg siječnja dvijetisućite u Hrvatskoj su održani parlamentarni, a 24. siječnja predsjednički izbori. Na parlamentarnim izborima pobjeda oporbe bila je prilično očekivana, gotovo izvjesna. HDZ je doživio jedan od onih antiklimaksa u kojima tako razočaraju svoje a mobiliziraju protivničke birače, da je bilo jasno kako nemaju šansi. Oporba nije bila bog zna kakva, ali režiser Zvonimir Berković dao je formulu koju vrijedi ponoviti – "začepite nos i glasajte". Nešto slično, s još više prava, Berković bi mogao ponoviti i danas, da nije umro. Dvije godine ranije bankovna činovnica Ankica Lepej otkrila je javnosti zatajene podartke o imovini Tuđmanovih, i ostala bez posla. Ta je afera jako okrenula javnost protiv HDZ-a. Smiljko Sokol u svojoj je "ekspertizi" ustanovio kako "novac nije imovina". Najmoćniji čovjek u državi bio je dr Ivić Pašalić, Tuđmanov savjetnik za unutarnju politiku, kojega je predsjednik upoznao u Zagorju, gdje je radio. "Vidiš da ima i pametnih Zagoraca", pohvalio se Gojku Šušku. "Je je, pitaj ga odakle je" nasmijao se Šušak. Pašalić je bio Hercegovac. Kutle je bio na vrhuncu moći a policajac koji ga je sredinom devedesetih zbog kršenja zakona (Gradski podrum) progonio, Tomislav Karamarko, bacio se u politiku.
Predizborna drama bila je veća od izborne. Pri kraju saborskog mandata predsjednik Tuđman je trebao raspustiti parlament i raspisati izbore, ali on se razbolio i završio u američkoj bolnici Walter Reed. Javnosti je kazano kako predsjednik ima "vrijed" ali je bolovao od raka.
Zemlja se našla u ustavnoj krizi. Prijašnji saziv nije raspušten, pa se po sili Ustava trebao samoraspustiti na dan isteka mandata. Za to je vrijeme Sabor donio Ustavni zakon o privremenoj spriječenosti Predsjednika Republike Hrvatske za obavljanje svojih dužnosti, jer Ustav nije predviđao taj slučaj. Privremenim predsjednikom Republike postao je akademik Vlatko Pavletić, predsjednik Zastupničkog doma Sabora, koji je kazao kako se nalazi "u dvojbenoj dvojakosti" jer je i predsjednik Sabora i v.d Predsjednika Republike. Unatoč dvojakosti, pa i dvojbi, izbore je raspisao za ponedjejeljak, trećeg siječnja, što je bio povijesni izuzetak – kod nas su izbori uvijek bili i ostali nedjeljom.
Ivica Račan i Dražen Budiša potpisali su sporazum o suradnji dviju stranaka već 1998. godine. To je bio značajan presedan – Račan je bio šef partije, čiji su sudovi i policija Budišu poslali na višegodišnju robiju. Dogovoreno je da će na naredne parlamentarne izbore izaći šest oporbenih stranaka podijeljene u dvije izborne koalicije - jednu koju će činiti SDP i HSLS, te drugu koju će činiti HSS, HNS, LS i IDS. Dogovoreno da će se imenovanja na funkcije u budućoj koalicijskoj vlasti dijeliti po ključu 50 posto za SDP, 25 posto za HSLS i 25 posto za preostale četiri stranke. Na ovim izborima HDZ je po prvi puta od samostalnosti izgubio vlast, a većinu u Saboru je dobila koalicija sastavljena od šest stranaka – HSS-a, IDS-a, LS-a, HNS-a, HSLS-a i SDP-a (tzv. "šestorka"), iako je HDZ pojedinačno dobio najviše mjesta. Valja uočiti da se ondašnja oporba protiv HDZ-a ujedinila dvije godine ranije, a današnja se ujedinjuje dva mjeseca prije, premda znaju da se "svinja ne tovi pred Božić".
Par tjedana kasnije održani su i predsjednički izbori. Nakon poorbenog trijumfa u Saboru, očekivalo se da će na krilima te pobjede Dražen Budiša postati predsjednik republike. No, Hrvatskom se počela širiti legenda o nekom šaljivčini, koji želi naslijediti Tuđmana. Zvao se Stjepan Mesić i sve je počelo kao vic, ali nakon prvih dana kampanje postalo je jasno da je zaludio naciju. Uskoro će pobijediti, čime je počelo osam godina Mesićeve vladavine. Stožer Mate Granića vodio je mladi Andrej Plenković, dok je Stožer Stipe Mesića vodio spomenuti - Tomislav Karamarko. Stožer Dražena Budiše vodio je u propast... iako je na početku bio favorit. Mnogi su mislili da se vlast valja ulicama, pa je treba samo pokupiti. Na izbore su izašli Slaven Letica (kao neovisni kandidat) koji je dobio 4,14 posto glasova, Anto Đapić (HSP, HKDU) je dobio 1,84 posto, Ante Ledić (neovisni kandidat) 0,85 posto, Tomislav Merčep, 0,85 posto, Ante Prkačin dobio je 0,28 posto a Zvonimir Šeparović (neovisni kandidat) 0,27 posto. Kako nitko nije pobijedio u prvom krugu, u drugi su išli Mesić i Budiša, i Mesić je uvjerljivi pobijedio (dobio je 56 posto a Budiša 43 posto glasova).
Na pitanje novinara HRT-a u večeri pobjede, govori li ijedan strani jezik, Mesić je u hipu ispucao dosjetku – "da je to uvjet" kazao je, "za predsjednika bi birali prevoditelja".
Te godine u Beogradu je ubijen jedan od najvećih ratnih zločinaca, Arkan. Latio se mača pa je od mača i poginuo. I u Srbiji je pobijedila oporba. Hrvatska je dobila novu televiziju koja se zvala baš tako - Nova tv. Te godine nogometni klub Croatia vratio je staro ime, Dinamo, postavši i pod njim prvak, dok je na prvenstvu Europe Francuska savladala Italiju. Kroz finale Dore, na kojoj je nastupalo rekordnih 26 natjecatelja, vodili su nas Vlatka Pokos i Marko Rašica a pobjedu je odnio Goran Karan s pjesmom "Ostani".
Prvi dio feljtona Legende o izborima
Drugi dio feljtona Legende o izborima
Treći dio feljtona Legende o izborima
Četvrti dio feljtona Legende o izborima
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
