Mirni protest u Zagrebu zbog Ahmića: HVO su ubili 116 civila, među njima i bebu. Žive ih palili

Na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu je u utorak bilo mirno protestno stajanje u znak sjećanja na žrtve Ahmića. 

Sve je bilo pod nadzorom policije, a sudionici protesta donijeli su transparente i raširili ispred kipa bana Jelačića. 

U selu Ahmići kod Viteza u središnjoj Bosni obilježena je 31. obljetnica masakra što su ga nad Bošnjacima iz tog mjesta 1993. godine počinili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ubivši više od stotinu civila.

116 ubijenih

Pripadnici HVO-a napali su Ahmiće u ranim jutarnjim satima 16. travnja 1993. godine. U napadu je ubijeno 116 osoba uključujući 32 žene i 11 djece, a najmlađa žrtva bila je tromjesečna beba. Većina kuća u selu minirana je i porušena kao i dvije lokalne džamije.

Zločin u Ahmićima procesuiran je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) a bivši dužnosnik Hrvatske zajednice Herceg Bosne Dario Kordić proglašen je krivim po zapovjednoj odgovornosti i osuđen na 25 godina zatvora.

Miroslav Bralo osuđen je na 20 godina zatvora, zapovjednik postrojbe "Džokeri" Vladimir Šantić osuđen je pred ICTY-em na 18 godina zatvora, a pripadnik HVO Drago Josipović na 12 godina zatvora.

Pred Sudom BiH za zločine u Ahmićima bivši pripadnik HVO Paško Ljubičić osuđen je na deset godina zatvora.

Bob Stewart, umirovljeni pukovnik britanske vojske koji je 1993. zapovijedao postrojbom UNPROFOR-a čiji su pripadnici prvi ušli u Ahmiće nakon masakra, prošle je godine bio na komemoraciji i kazao kako ga i danas progone prizori ubijenih civila.

MASAKR U AHMIĆIMA Umro je haški osuđenik Drago Josipović u bolnici u Novoj Bili

Nevjerojatna svjedočanstva

"Nisam mogao vjerovati u ono što sam (tada) vidio", kazao je Stewart, sadašnji zastupnik Konzervativne stranke u britanskom parlamentu, dodajući kako je došao odati počast žrtvama ali i pozvati političare u BiH na odgovorno ponašanje kako se zločini ne bi nikad ponovili a zemlji osigurao trajni mir.

Član Predsjedništva BiH Bećirović je lani kazao kako je žalosno da za zločin u Ahmićima još nisu osuđeni svi odgovorni pozvavši da se to što prije učini. Kazao je i kako se branitelje BiH pri tom ne smije izjednačavati s onima koji su napadali državu ali se svaki pojedinačni zločin mora kazniti.

"Na žalost, prijetnja od ponavljanja zločina i genocida nije otklonjena", kazao je Bećirović dodajući kako se ne smiju podcijeniti prijetnje opstanku BiH koje i danas stižu od nekih političara.

Hrvatski predsjednici Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović osobno su posjetili Ahmiće 2010. odnosno 2018. godine i tamo odali počast bošnjačkim žrtvama.

U izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti u Sarajevu objavljena je knjiga "Genocid u Ahmićima 1993.", autora Rasima Muratovića, preživjeli svjedoci pokolja u Ahmićima ispričali su neke od najgrozomornijih priča iz rata u BiH. 

Ispovijesti iz Ahmića

“16. travnja 1993, ujutro, u 6 sati, osjetila sam kao jaku oluju, onda sam ugledala kako meci udaraju preko glave u zid. Zatim sam čula jako udaranje na vrata. Sa mnom u kući su bili muž i troje djece. Čim sam čula lupanja na vrata, krenula sam prema hodniku. Moj sin je govorio da hoće vršiti malu nuždu. Ja sam mu rekla da vrši u sudoper i on je ustao i krenuo preko sobe. Odjednom sam čula vrisak. Nakon toga, moj sin je rekao da je ranjen. Okrenula sam se i vidjela sina kako stoji na nogama dignute desne ruke. U tom momentu nisam vidjela gdje je rana. Zatim sam povikala: ‘Ne pucajte, dijete mi je ranjeno!’ U tom momentu i muž je povikao: ‘Dijete mi je ranjeno, ne pucajte!’ 

APEL Ratni veterani u Ahmićima: suočite se s istinom o zločinu

Vidjela sam cijev od puške kroz prozor. Jedan od bojovnika je rekao da izađem napolje. Muž je uzeo sina u naručje i pošao prema vratima. Čula sam pucanj i vidjela kako padaju. Pokušala sam izaći napolje. Prišla sam sinu, uzela ga u naručje i vidjela da je mrtav. Ponijela sam ga u kuću, položila na pod i zatvorila oči. Lice mu je bilo krvavo. Uzela sam mokru krpu i umila ga. Pokušala sam nekoliko puta izaći vani da vidim što mi je sa mužem. Nisu mi dali rafali. Zovnula sam ga, a on mi se odazvao. Tražila sam nešto kako bi pomogla mužu. Kada sam se vratila, bio je mrtav. Djevojčicama sam rekla da su oba mrtva. Na sinovljevom tijelu vidjela sam na stomaku tri rane i jednu na grudima.”

Ovakva i slična, možda čak i grozomornija kazivanja mogla su se čuti od svakog od oko 130 preživjelih svjedoka iz sela Ahmići, gdje je ubijeno 116 Bošnjaka. U tom selu je živio i stari i ugledni hadžija Hazim Ahmić. Svojevremeno je svojim susjedima Hrvatima poklonio 2000 m2 zemljišta za izgradnju katoličkog groblja Topola u Ahmićima, a za izgradnju crkve u Donjoj Dubravici poklonio je 20.000 maraka. Hazim Ahmić je u Ahmićima izgradio prelijepu džamiju. Zločinci su starog Hazima razapeli na prozore te džamije, a zatim su džamiju zajedno s njim minirali.