Stjepanu Čoraku (62) iz Nebojana kod Petrinje u potresu je osim staje oštećena i skromna drvena kućica u kojoj živi sam otkako mu je lani umrla majka
'Tijekom potresa je zvonio crijep kao da klavir svira. A ja mislim, samo da mi stoku ne poklopi'
- Sjenik je izašao iz temelja, spucao je, drži ga još samo gornje grede jer su iz komada. Zahvaljujući njima stoka je preživjela potres. Baš kada je zdrmalo bio sam u dvorištu. Čim je potres stao odmah sam raspustio stoku. Četiri dana je bila u dvorištu, no kada je zahladilo smjestio sam je u staju u susjedstvu. Sada im tamo vozim hranu, vodu. - govori nam Stjepan Čorak (62) iz Nebojana kod Petrinje kojem je u potresu osim staje oštećena i skromna drvena kućica u kojoj živi sam otkako mu je lani u listopadu umrla majka.
POGLEDAJTE VIDEO: Posveta za stradale u potresu
Pokretanje videa...
- Kuća se nakrenula i malo se spustila, to primijetim je mi kapa malo zapne za gredu. Dobio je i krov, pukle su letvice jer su starije, a njih je crijep povukao. Tijekom potresa je zvonio crijep kao da klavir svira. Tu sam stajao na sredini dvorišta. Samo sam se brinuo za stoku, da je ne poklopi. - prepričava nam Stjepan trenutke užasa.
Iako mu je kuća oštećena, ima crvenu naljepnicu i nije sigurna za boravak Stjepan je u njoj boravio desetak dana dok mu sumještani nisu dovezli doniranu kamp prikolicu. Govori da je kućicu njegov djed dograđivao davne 1919. godine..
Najvažnije mi je da obnovim staju za stoku
- Prvih dana sam spavao u njoj, nisam imao gdje. Sjećam se kada je zdrmalo ujutro kao da sam bio na valovima na kauču. Već sam bio otvorio kvačicu od prozora i bio spreman da iskočim van, no srećom kuća se nije urušila. Ljuljalo se, kuća je škripala, nije bilo ugodno. Sada je dobro, smještaj imam i sada mi je najvažnije da obnovim staju za stoku. - govori nam Stjepan, dodajući da je do njega bila došla skupina momaka da mu poprave krov, no nije ih pustio jer je bilo mokro i bojao se da se netko ne posklizne i strada.
- Sada su mi najpotrebnije daske, građa i limene ploče da popravim staju. Za kuću ima vremena, ima ljudi kojima je sve kompletno porušeno, neće niti njima biti sigurno gotovo prije šest mjeseci, godinu dana. Uz krave hranim i šest svinja, dvadesetak ovaca, a društvo mi pravi osam mačaka i dva psa. Nije teško raditi, najteže je kada moram moliti da prodam stoku. Lani nisam imao kome prodati troje teladi i sada su junad, 500 kuna sam potrošio na mobitel jer sam nazivao potencijalne kupce, no nisam ih našao. Kada će ići i ako će ići obnova kuća neću ponovno dati graditi drvenu kuću, ako ću moći, pokriti ću novu kuću koju sam započeo graditi ali je nisam uspio završiti. - zaključuje Stjepan.