Danas su krijumčarenje droge, oružja, plaćene likvidacije, reketarenje, prostitucija te nadzor kockarnica i sporta najunosniji mafijaški poslovi. Najviše ih brine kako sigurno komunicirati
Krvavi ratovi kraljeva droge u Hrvatskoj traju već 10 godina
Uhićenje 'hrvatskog Escobara' Stjepana Prnjata i još osmorice zbog krijumčarenja 100 kg kokaina u riječku luku pokazalo je kako uhodana balkanska ruta šverca droge iz Južne Amerike ni danas ne miruje. Da Hrvatska itekako ima svoju narkohobotnicu i jaku kriminalnu scenu pokazuje i primjer iz 2012. godine. Tad je zaplijenjeno 150 paketa čistog kokaina u Dominikanskoj Republici, a specijalni agenti lokalne policije i američke DEA-e uhitili su nekoliko Zadrana. Naoko, reklo bi se da je ovo samo nastavak uhićenja Hrvata i krijumčara droge s Balkana u poznatoj akciji “Balkanski ratnik”, kad je u listopadu 2009., između ostalih, uhićen Anastazije Martinčić iz Raklja pokraj Pule.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Krijumčari su tad “pali” s gotovo 2,2 tone kokaina vrijednog oko 120 milijuna eura. Vrijednost tako zaplijenjene droge na ulici se udvostručuje. I tad je, kao i tijekom posljednjeg uhićenja, glavnu riječ oko uhićenja vodila specijalizirana i u svijetu najmoćnija američka agencija za suzbijanje krijumčarenja narkoticima poznatija kao DEA, dok su im hrvatska te policije drugih zemalja u okruženju samo suportirale raspoloživim informacijama. DEA na području suzbijanja krijumčarenja velikih količina droge diljem svijeta doslovce vodi glavnu riječ. Svoje agente i časnike za vezu s lokalnim policijama imaju gotovo po cijeloj zemaljskoj kugli.
U “Balkanskom ratniku” glavnu riječ je vodio Darko Šarić, koji je godinama uspješno bježao vlastima. Uhitili su ga 2014., a godinu dana kasnije na sudu u Beogradu dobio je 20 godina zatvora. Šarić je godinama vodio bandu kriminalaca iz Hrvatske, Srbije, Slovenije i Crne Gore s ciljem krijumčarenja veće količine kokaina iz Južne Amerike u Europu. S gotovinom od više od dva milijuna eura u Urugvaju su kupili 2171 kilogram kokaina. Drogu su do Europe namjeravali prevesti prekooceanskom jahtom. Kokain pakiran u 50 nepromočivih torbi natovarili su na jahtu Maui usidrenu pokraj Montevidea u Urugvaju. Jahtu je za oko 300.000 eura osam mjeseci ranije kupio Hrvat Anastazije Martinčić.
Klan iz “Balkanskog ratnika” je isključivo financiran novcem od prodaje kokaina. Iako nezaposleni, svi su vlasnici brojnih nekretnina stečenih prljavim novcem. Kriminalci iz “Balkanskog ratnika” zadnjih nekoliko godina imali su monopol za opskrbljivanje dijela Europe kokainom.
Zanimljivo je da je zapljena droge u Urugvaju u operaciji “Balkanski ratnik”, kad su uhićena trojica Hrvata, ubrzo bila okidač za brutalne likvidacije među pobjesnjelim mafijašima. Tražio se krivac za propali posao s drogom i izgubljenu zaradu. Glavom je platilo i nekoliko Hrvata.
Ustroj narkobandi je poput onog u sicilijanskoj mafiji. Oslovljavaju se s “brate”, a kumstva među njima nisu rijetkost. Vođe čuvaju do zuba naoružani kriminalci. Poslove dijele po sposobnostima i afinitetima.
Imaju kruta pravila ponašanja. Poput pravih mafijaša zavjetuju se na šutnju da o prljavim poslovima nikome nikad ništa ne govore. Kršenje pravila klana plaća se životom. Smrt kao poruka drugima je iznimno brza i brutalna.
Osvetnici i egzekutori članovi su iste bande. Razasuta trupla u Hrvatskoj, Srbiji i drugdje po Europi pokazuju da se iz moćnog Šarićeva klana, čiji pipci sežu sve do Južne Amerike i kolumbijskog narkokartela, izlazi jedino mrtav. Organizirane bande na Balkanu su sve brojnije i naginju širenju carstva kriminala. Hrvatsko-srpsko-slovensko-crnogorska mafija među europskim bandama je, prema mišljenju stručnjaka, iznimno visoko rangirana. Balkanski egzekutori nose titulu profesionalnih ubojica koji za sobom gotovo da i ne ostavljaju tragove. Tradicionalni mafijaški ustroj iz 70-ih je zastario. Nekadašnje bande uglavnom su pljačkale banke i krale skupocjene automobile.
Danas su krijumčarenje droge, oružja, plaćene likvidacije, reketarenje, prostitucija te nadzor kockarnica i sporta najunosniji mafijaški poslovi. Najviše ih brine kako sigurno komunicirati. Uglavnom izbjegavaju žičane telefone. Povremeno ih se može vidjeti u klasičnim telefonskim govornicama. Anonimne mobitele s karticama koriste što je moguće kraće. U kriminalnim akcijama mobitele odbacuju nakon samo jednog poziva. Telefonom govore u šiframa. Umjesto imena izgovaraju nadimke. Internet im je sve češći način komunikacije. Osim komunikacije, jedna od većih mafijaških briga je njihovo skrovište. Stanove, garaže i skladišta, ovisno o “poslu” kojim se bave, mijenjaju često, kao osobni izgled i lažni identitet.
Suvremene bande danas se kreću što je moguće neupadljivije. Često koriste najskromnije automobile ili javni prijevoz. Kriminalne skupine svojim vezama i podmićivanjem nerijetko prodiru u policijske krugove koji se bore protiv njih. Budu li uhićeni, okorjeli kriminalci u pravilu šute. Ležerni su, a i kad govore, odgovori su im neodređeni. Iznimno dobro poznaju pravne propise.
Današnji banditi prljavi novac od šverca droge “peru” ulažući ga u legalne poslove. Krvavim novcem kupuju vile, hotele, diskoteke, restorane te najskuplje automobile, koji su im statusni simboli. Kako bi zameli trag novca, nerijetko se koriste imenima daljnjih rođaka.