'Surađivao sam s onima koji su zadali rane Hrvatima i Srbima, ali sam se odupirao Paveliću'
Smatrao je, posve ispravno, da će stigma ratnog zločinca biti sramni biljeg njemu i njegovoj obitelji u desetljećima koja dolaze a Kvaternik je vjerovao da je pokušavao spriječiti i zločine i Pavelića
Kako je, uistinu, došlo do proglašenja Nezavisne Države Hrvatske? Što je mislio Pavelić a što Mussolini? Kako su počeli sukobi po Zagrebu, Mostaru, Srbu, Drvaru, Kulen Vakufu, Gackom, Gospiću, Foči, Sarajevu? Kakav je bio odnos Pavelića i njegovih „rasova“? Koja je bila uloga Maksa Luburića i Dide Kvaternika? Zašto su u NDH osnovani koncentracioni logori, među kojima je ključni bio onaj u Jasenovcu? Jesu li ustanak digli četnici ili partizani? Zašto je već 1942. Pavelić morao smirivati politiku progona manjina i političkih protivnika? Kakav je bio njegov stvarni karakter i zašto je tako uspješno savladao sve svoje oponente i protivnike u vrhu ustaškog pokreta? Zašto je Nezavisna Država Hrvatska propala?
O svemu tome – u memoarima koje je, dijelom u prisilnoj emigraciji u Slovačkoj a dijelom u zatvoru Udbe ispisao Slavko Kvaternik – svjedoči senzacionalna knjiga „Moj obračun s Poglavnikom“ koja je u prodaji na svim kioscima u u knjižarama diljem Hrvatske. U njoj Kvaternik iznosi zapanjujuću tezu prema kojoj je NDH proglasio – posve na svoju ruku, bez znanja Pavelića i Mussolinija ali i niz drugih ocjena koje će izazvati nove javne rasprave o ustaškom režimu i državi, njenoj politici, uzrocima i posljedicama njena nastanka i nestanka.
'Nije se zaziralo ni od ubojstva moje osobe'
Zadnje riječi koje je vojskovođa Slavko Kvaternik u životu napisao bile su: Smrt fašizmu, sloboda narodu. Pobjednici pišu povijest, poraženi pišu žalbe a ta je parola – ironično - bila zadnja rečenica Kvaternikova obraćanja sudu koji ga je osudio na smrt. Nije uvažena. Stari austrougarski general koji je proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, osuđen je kao ratni zločinac i pogubljen u Zagrebu 1947. godine, a pred hrvatskom publikom nalaze se njegovi memoari, u izdanju 24sata.
Kvaternik je svoje zapise o sebi, ustaškom pokretu, proglašenju Nezavisne Države Hrvatske, sinu Eugenu (Didi), Maksu Luburiću, Mili Budaku, Anti i Mari Pavelić te drugim endehazijskim personama dramatis započeo pisati u emigraciji, u Slovačkoj 1942. godine, kamo ga je (sa sinom) de facto protjerao Pavelić, a dovršio u ćeliji u Zagrebu. Dva režima, od kojega je jednog gradio a drugog rušio, smatrala su ga neprijateljem; jedan ga je želio eliminirati, drugi je to uspio.
Stari vojskovođa silno je želio izbjeći smrtnu kaznu. Malo je vjerojatno da se bojao smrti, kao vojnik gledao joj je u oči puno puta a često je i druge slao u smrt. No smatrao je, posve ispravno, da će stigma ratnog zločinca biti sramni biljeg njemu i njegovoj obitelji u desetljećima koja dolaze a Kvaternik je vjerovao, i svim silama nastojao dokazati, da je pokušavao spriječiti i zločine i Pavelića, kojega je iz dna duše mrzio premda mu je u ključnom razdoblju formiranja države bio zamjenik.
- Sa svjedocima može biti dokazano – piše Kvaternik u žalbi - da sam bio neprijatelj i zaprečivao nasilnu politiku Pavelića od prvog dana pa do kraja NDH. Kao svjedoke navađam: natporučnika Đuku Milkovića, pukovnika Otta Filipeka, Starčevića, Markusa, Malčića, kapelnika Lovru Matačića, studenta Ferdu (obojica roditelja obješeni) sada činovnik na pošti, i konačno, pukovnika Budu Pricu kojem sam pisao početkom 1942. da mi je jedini zadatak obustaviti krvarenje između Srba i Hrvata. Sa bezbroj činjenica i djelatnosti sa moje strane može biti to dokazano, te konačno progoni i osude nasprama ljudima meni odanim i osvete proti moje osobe da me se strpa u koncentracioni logor u Njemačkoj, a nije se zaziralo ni od ubojstva moje osobe. Ove opaske na moju kolektivnu odgovornost radi učestvovanja u vladi dr. Pavelića dokazuju, obratno optužbi (tvrdim):
a) da sam se odupro do skrajnih granica politici agresije okupatora;
b) da sam se odupro nasilnoj politici dr. Pavelića od prvog do zadnjeg dana;
c) da sam sudjelovao u vlasti tih radi ublaženja i odstranjenja razorne i nasilne politike Pavelića, dok su opstojali izgledi da je to moguće.
Završno: ja ne poričem kolektivnu odgovornost, premda ima moralne podloge za to, jer je Pavelić u Saboru i javnosti izjavio u nekoliko navrata da nosi odgovornost za sve i nitko drugi. Priznajem da sam surađivao na strani onih vlasti koje su zadale teške rane zemlji i narodu hrvatskom i srpskom, sa druge strane postoje i činjenice i dokazi da sam se odupro politici okupatora i Pavelića i radi toga bio odstranjen, izagnan, interniran i proganjan. I onda u Njemačkoj slao sam izvješća u domovinu u kojima sam žigosao, sa punim potpisom, zvjerstva vladavine dr. Pavelića, kao npr. ubijanja u Šestinama, Velikoj Gorici, Vukovaru, Vinkovcima, Ivankovu Daruvaru itd., označivši ustaše psihopatima oboljelog mozga itd. itd.“
U prodaji je nova knjiga 'Tajna biografija Slavka Kvaternika: Moj obračun s Poglavnikom', po cijeni od 99 kn na kioscima i u knjižarama.
