Majka je umrla lani na proljeće. Napravila je u međuvremenu i grobnicu s imenima nje i supruga, nadala se da će ga jednog dana naći i u miru poći na onaj svijet, ali ništa. U grobnici je samo njezino tijelo
DANAS JE DAN NESTALIH
Sinu ostala tek očeva slika: Nikad nećemo odustati tražiti njegova oca Zorana. Nikad
U svim pričama o Nestalima u Domovinskom ratu koje nikad nećemo prestati tražiti - a njih je još 1858 - zadnje riječi uvijek nekako posebno tužno zazvone.
Jer su svakodnevne, jer ih otprilike iste takve mi, koji smo imali tu sreću da preživimo Domovinski rat, i danas izgovaramo s familijom svaki dan. I jer daju naslutiti koliko Nestali nisu znali da je kraj tu. Ružan, nesretan, odvratan kraj za dobre ljude. Teme su ko da vas netko pita o čemu ste doma jutros razgovarali. Kruh, mlijeko. Nazvat ću te natrag. Ili...
‘Kato, uzmi ovaj kilogram kave i nosi je babi Zorki. Uzmi i pregaču, ali ostavi mi kruh’.
Tako je dobri čovjek Zoran Kulaš iz Polače kod Zadra, na žalost - jedan od naših 1858, rekao snahi Kati kad su se zadnji put vidjeli. I osim tih zadnjih riječi koje bubnjaju u glavi i nepodnošljivo bole još jedan je detalj posebno mučan za obitelj. Traženje.
Pogledajte video: Zorana još traže
Zorana su sin, supruga, teta i stric... Ma cijela familija krenula je tražiti odmah kad se prestao javljati na telefon. Rat je bijesnio. Zadarsko zaleđe stenjalo je pod paljbom VBR-ova. A Polača je bila u srcu tog pakla. Dalje od Nadina nije se moglo autom.
Krenuli su pješke i došli do kuće, ali ćaće nije bilo.
- Jedan je svjedok govorio da ga je vidio u Kninu, a drugi koji je bio u Kninu, pak, tvrdi da ga tamo uopće nije vidio. Jedna žena rekla mi je da su ga odvezli u crvenoj Zastavi. Ma ništa... Tražili smo puno, kopali i u Prtenjačama, ali njegovih posmrtnih ostataka do danas nema - nemoćno je širio ruke sin, također Zoran, u razgovoru za 24sata prošle godine.
Majka mu Zora umrla je lani na proljeće. Napravila je u međuvremenu i grobnicu s imenima nje i supruga, nadala se da će ga jednog dana naći i u miru poći na onaj svijet, ali ništa. U grobnici je samo njezino tijelo.
- Bio je zaista dobar otac. I nevjerojatan radnik. Volio je raditi i samo je radio. Cijeli život. Uzgajao je blago i živad te se bavio poljoprivredom. Imao je brkove kao i ja, bio je ćelav i jak. Mogao je podići ono što nas troje zajedno ne možemo - pričao je sin Zoran i molio, ako itko nešto zna...
- Ma neka jave anonimno. Nama bi to značilo jako puno. Vidite, njegovu kuću su potpuno spalili. Ostala mi je samo ova slika koju non-stop vozim sa sobom u automobilu...
Ako ovo čitate i znate nešto o sudbini najboljeg oca na svijetu. Čovjeka koji je imao snage za trojicu i hranio blago u Polači 27. rujna 1991. Molimo vas, budite čovjek. Javite njegovom sinu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
