Milka Drljan iz Majskih Poljana tješila je volontere koji su im donijeli odjeću i hranu. Iako nema obje noge i bespomoćno leži na hladnoći u šatoru, danima čeka na mobilnu kućicu
‘Rekla nam je da treba ljudsko dostojanstvo, ali i nekog dedu’
Mi smo došli u Majsku Poljanu pomoći ljudima, a oni, koji su doslovno ostali bez svega, pozvali su nas i ugostili u svom šatoru. Iako su vani na hladnoći, obitelj Čučilović nam je ponudila da prespavamo kod njih, ispričala nam je volonterka Mateja Krivačić.
POGLEDAJTE VIDEO: Posveta za stradale u potresu
Pokretanje videa...
U akciju pomoći ljudima i životinjama, koji su stradali u potresu, krenula je u petak. Uz nju su bili njeni dobri prijatelji Saša Svilković, Jasmin Kunišinac i Gabrijela Mitar.
Ova zadnja, kaže nam Mateja, je iz Siska i unatoč tome što je i sama imala problema nakon katastrofe, krenula je u akciju.
- U šatoru, na improviziranom krevetu, pronašli smo Milku Drljan bez obje noge. Glava obitelji, Branko Čučilović rekao nam je i pokazao kako se njihova kuća porušila do temelja. Unutra je živjelo njih pet i imali su puno problema jer su baku morali brzo evakuirati - priča Mateja. Nekako su im uspjeli osigurati vojni šator i nekoliko poljskih kreveta. Griju ih grijalice, no to ni blizu nije dovoljno osnovnom ljudskom dostojanstvu.
- Pitali smo baku što joj treba. Osim dostojnog života, rekla nam je da joj nabavimo nekog dedu. Nasmijala nas je, ali srca su nam se raspukla u komadiće - ispričala je Mateja. Obećali su se tada, kroz smijeh, angažirati pa joj rekli da će probati naći nekog s njemačkom mirovinom.
- Obećavali su im stalno mobilnu kućicu da su bar na suhom. Od tada je prošlo nekoliko dana i do nedjelje popodne to nisu ispunili. U suradnji s Tihanom Maretić i podršku organizacije VG Legacy, nabavili smo im kućicu koja stiže u ponedjeljak - kaže Mateja. Do tada su baki poklonili kaput, obitelji ostavili hrane i pića kako bi im barem malo olakšali.
- Osim pomoći ljudima, pokušavamo zbrinuti što više životinja u Glini i okolici. Preuzeli smo neke pse, našli njihove vlasnike, a pomažemo i srndaću kojeg nam je pokazao mještanin. Radimo kako god znamo - kaže Mateja.