Radikalizirali su učmalo kazalište: Nakon beskućnika u hit-predstavi ‘Timbuktu’ te nezaposlenih žena u ‘Srce moje kuca za nju’, novi projekt je zaboravljena generacija
Ravnatelj Montažstroja otkriva zašto su najrevolucionarniji
Bile su to ovacije - javljali su nam iz Beograda - dok je žiri 47. izdanja BITEF-a, posljednje rujanske večeri obrazlagao da posebnu nagradu dodjeljuje predstavi “55+” Boruta Šeparovića i njegova Montažstroj kazališta, zato “što predstava daje glas ljudima koji ga inače ne dobivaju, tjerajući ih također da taj glas upotrijebe - ne uvijek u svoju korist”.
Uživali smo u toj činjenici, znajući da je Montažstroj, nekad rubna kazališna skupina, danas pokret čije djelovanje nadilazi pojam kazališnog projekta, određujući se nazivom “kulturnog brenda koji ujedinjuje različite umjetničke discipline i medijsku kulturu na društveno odgovoran način”. Znači: posrijedi je politički osviještena akcija! Ukorak je to s jedinim doista živim dijelom svjetske umjetničke scene koji je izuzetno političan, i to toliko da iznova govorimo o angažiranoj umjetnosti.
Umjetničke prakse svijeta iznova zadiru u polje političkog, dakako na drukčiji način nego unutar realsocijalističkog sustava kad nisu imale subverzivni nego proklamatorski predznak, ishlapjevši naposljetku u kontroliranu vapaju protiv nuklearnog naoružanja i “make love not war” hipijevskoj etici kao dokazu socijalističke permisivnosti. Mladi su bili logična “ciljna skupina” Boruta Šeparovića, utemeljitelja Montažstroja (osnovanog 1989.) nakon lanjskog projekta “55+” koji je prije dva tjedna i na ljubljanskom 20. međunarodnom festivalu izvedbenih umjetnosti Ex Ponto publika upravo proglasila najboljim!
>>> Više pročitajte u Expressu