'Prijateljica ima popis ljudi za socijalni kontakt. Mene nema'

Apokaliptičan je prizor ukoliko trenutno boravite u Beču . Doslovno se sve promijenilo preko noći. Prijestolnica centralne Europe može na prste brojati aute i ljude na cesti. 

I manire su nestale. Nitko više ne otkazuje unaprijed dogovorene sastanke jer se smatra da su oni automatski odgođeni, a svi čudno gledaju svakoga tko u okolini zakašlje. Isto onako kako bi gledali nekoga tko za vrijeme formalnog ručka glasno podrigne ili ispusti plin. S osudom. 

Austrija je preko noći postala država duhova. Ulice Beča i ostalih gradova su prazne, a od ponedjeljka je pod ekstremnim restrikcijama. Vlada na čelu s kancelarom Kurzom najavila je pooštrene mjere zaštite i prevencije od korona virusa uvodeći drastična ograničenja. Svi slušaju Kurza! Danas se to moglo vidjeti iz priloženog. Kurz je Bog i batina.

 Bliski kontakti se isključivo izbjegavaju pa se osjećam da sam pod tim restrikcijama mogla ostati i dalje živjeti u Nizozemskoj, a ne preseliti u zagrljaj socijalne Austrije. Ovo je pokazatelj da sva pravila imaju iznimke, pomislila sam.  Iznimka se zove korona virus. 

Vidjeti potpuno prazan Stephans Platz u ponedjeljak ujutro bilo je jedinstveno iskustvo. Zatvorene su škole, fakulteti, muzeji, galerije te druga javna mjesta i ustanove, a radi se isključivo iz vlastitog doma. Unatoč tome sto su mjere o zatvaranju ugostiteljskih objekata te nekih prodavaonica trebale nastupiti danas u 15 sati, ponedjeljak su svi dočekali pod ključem. Nakon razgovora s kolegicom iz medija, doznajem kako su vlasnici prodavaonica i ugostiteljskih objekata Kurzove mjere sproveli prijevremeno. Neki od njih (poput Douglasa, Ritualsa, & Other Stories) su se porukom na vratima obratili svojim konzumentima, u većini slučajeva upućujući na kupnju produkata putem interneta. Većina od njih zaključala je vrata bez ikakve obavijesti i obraćanja konzumentima. U doba korona virusa, sve se jednostavno podrazumijeva. Možda je bilo vrijeme da ozbiljno shvatim situaciju. Ja se nisam opskrbila niti wc papirom! 

Dok su se svi proteklog petka tukli za toaletni papir upitala sam poznanika iz Irana kako su oni riješili taj problem. Pardon ‘’izazov’’. Dakle izazov toaletnog papira. On me pogledao ispod oka i rekao: ‘’Znaš, mi smo većinski muslimanska zemlja.’’ Onda sam ja bacila pogled koji je i dalje inzistirao. On je tada postao direktniji u pronalaženju rješenja: Neka svi počnu prati guzice! Tada sam shvatila da se ne trebam brinuti zbog nedostatka visška role i da svi izazovi imaju svoje rješenje. Blago leži u kulturološkim raznolikostima. 

 Prije nastupanja mjera na snagu svoja vrata je zatvorio čak i McDonalds dok je NORDSEE odlučio riblju hranu posluživati i prodavati do zadnje minute nastupanja restrikcija. Nije bilo jasno za koga, jer na ulici nije bilo ljudi. Znala sam da su stvari postale i više nego ozbiljne čim McD ne radi. To je, dakako, dodatno narušilo moju svakodnevicu jer sam tamo čekala kolegu koji je znao kasniti da otključa ured. 

Posjeta gastronomskim mjestima smanjena je još u petak pa je tako u nedjelju najpoželjniji restoran u Beču, ‘’Seven North’’, za koji su potrebne rezervacije mjesecima unaprijed te koji broji oko 200 rezervacija dnevno, bio prazan. Ušla sam u njega i dobila mjesto, dapače, mogla sam birati, sve je bilo za mene. Čitav Seven North, samo za mene! Posluga je obavljala dužnost u rukavicama i držala distancu od mene. Tako je i serviranje hrane na moj stol bilo poprilično nespretno, jednostavno su iz daljine dobacili tanjur. Onako kao kad vam netko dobacuje nešto gadljivo. Pokušala sam uživati, ali po glavi mi se vrtjela priča o Paletu samom na svijetu. Okrenula sam se oko sebe. 

U restoranu je još uvijek bilo osoblje, a Shakshuka najukusnija na svijetu. Dućani, benzinske postaje i ljekarne su otvoreni i besprijekorno opskrbljeni namirnicama, uključujući svježe voće i povrće te wc papir. Javni prijevoz prometuje neometano, no korisnika je jako malo. Unatoč hladnom vremenu stanovnici Beča su još tijekom prošlog tjedna počeli aktivno prakticirati prijevoz biciklom. Ja sam ga se nedavno s velikim zadovoljstvom odrekla u Amsterdamu. Ono što je nekima u kriznim situacijama zvučalo kao blagoslov, za mene je ponovno sjesti na bicikli bilo prokletstvo. Policija patrolira ulicama, a iznimkama o naredbi za ostanak kod kuće podliježu samo oni koji profesionalni posao ne mogu odgoditi, pružaju pomoć drugima, šeću kućnog ljubimca ili kupuju kućanske namirnice i lijekove. 

Austrijskim građanima od danas je strogo naloženo da ostanu kod kuće u samoizolaciji s obiteljima, a okupljanja više od pet (5) su kažnjiva s 2180 eura , a neposluh za odlazak na dječje ili sportsko igralište sa 3.600 eura. Moja novopečena prijateljica me prije druženja u subotu obavijestila da je premašila broj odabranih ljudi s kojima će imati socijalni kontakt te da se ja ne ubrajam u njih. Također je izrazila negodovanje oko toga što joj netko u njezino privatno vrijeme daje okvire, koje, zaključujemo, očito nije spremna kršiti. Kao da su je riječi Kurza duboko dotaknule. Subotu nisam provela s njom, ali sam našla drugu osobu koja ne samo da je bila spremna kršiti odredbe o zadanom broju društvenih kontakata već i zapisana pravila zabrane hodanja po golf terenu. Šetnja je bila ugodna. Osjećale smo se kao da mislimo svojom glavom.