Prvo smo gledali kako policajci premlaćuju migrante, u čemu su dobili podršku i nekih političara i javnih osoba, a onda smo saznali da se reže broj toplih obroka za stanovnike Banije. Sve za zaštitu države i uštedu.
Prvo smo gledali kako policajci na granici batinaju i muče migrante, a onda za to dobivaju riječi podrške i opravdanja ili se njihovi postupci relativiziraju.
Predsjednik Zoran Milanović govorio je o "incidentu" koji ne bi trebalo povezivati s "policijacima koji cijele godine svaki dan rade jako težak posao za skromnu plaću i čuvaju hrvatsku granicu". Branko Bačić osudio je incident, ali i izjavio kako "treba ispitati sve okolnosti", pa i vidjeti "jesu li migranti pružali kakav otpor". HDZ-ov načelnik općine Velika Ludina na Facebooku je podržao policajce uz poruku: "Samo neka mlate! I ja sam nekada na paši krave tuk'o". A bivša savjetnica predsjednice Republike Mirjana Hrga jučer je objavila status u kojem onima koji "misle da je to bilo neprimjereno" predlaže "neka udome" migrante.
Premijer Andrej Plenković i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović poručili su kako je nasilje "neprihvatljivo".
I nitko nije rekao niti jednu riječ razumijevanja ili nedajbože sućuti za ljude koje je hrvatska policija, kako sumnja DORH, "mučila". Kao da se ne radi o ljudskim bićima. Potpuna dehumanizacija žrtava.
Jedno kuhalo
A jučer smo pratili priču o tome kako se na Baniji ukidaju topli obroci za tisuće stradalnika u nedavnim potresima. Od deset tisuća korisnika te pomoći sada se, na pragu zime, spalo na njih manje od tisuće. Petrinja umjesto 1460 spravlja 431 obrok, a Glina umjesto 1500 sad samo 270 obroka, svima onima koji nemaju uvjete za pripremu toplih jela.
Koji je uvjet? Barem jedno kuhalo.
Makar na tom kuhalu ljudi nemaju što skuhati.
"Moramo biti obzirni prema državnim sredstvima", poručio je gradonačelnik Gline Ivan Janković, braneći odluku o smanjenju broja gotovih toplih obroka za svoje sugrađane.
Prema ljudima očito ne moraju biti obzirni.
Saborski i banijski obrok
I zapravo, ta obzirnost prema državnim sredstvima pohvalna je u državi koja nabavlja nove ratne zrakoplove i u kojoj obrok saborskih zastupnika, kako danas piše 24 sata, stoji samo tri kune više od obroka za stanovnike Banije.
Moramo biti obzirniji prema saborskim zastupnicima nego stanovnicima Banije.
Država nije obzirna prema ilegalnim migrantima, nije pretjerano obzirna ni prema ljudima pogođenima potresima koji još uvijek žive u kontejnerima i pod srušenim krovovima, ali se zato očekuje "obzirnost prema državnim sredstvima".
Zar bi država propala kad bi ljudi na Baniji i dalje dobivali tople obroke? Pa makar njima, kako reče gradonačelnik Gline, hranili domaće životinje. Jer i od tih životinja ti ljudi žive.
Odakle tolika okrutnost i bezosjećajnost?
Kontinuirani "pushback"
Okrutnost policijaca, iza kojih stoji autoritet države, i to okrutnost koja nije izolirani incident, već je dio kontinuirane politike "pushback" politike o kojoj postoje brojna svjedočanstva. Okrutnost onih koji brane policiju u premlaćivanju, a možda i mučenju migranata, u pljačkanju i iživljavanju. Okrutnost onih koji bi ih također "mlatili" i šire neopravdani strah od toga što bi bilo kad bi oni hodali hrvatskim ulicama.
A onda i bezosjećajnost političara, od državne do lokalne razine, prema žrtvama nasilja, ali i žrtvama potresa na kojima se sada štedi u državi koja je poznata po tome da štedi uvijek na pogrešnim stvarima.
Međutim, ključ je u tome da se nasilje nad migrantima, kao i štednja na Banijcima, događa daleko od Zagreba, daleko od očiju javnosti i medija, a što je daleko od očiju, očito je i daleko od srca, naročito političara. To su samo neki apstraktni problemi i imaginarni slučajevi.
Brojke i objekti
Banijci su pretvoreni u brojke, a migranti u puke objekte. Na kojima se ne prakticira samo državna štednja, nego i vježba policijska strogoća, kako bi politika mogla ustajati u obranu tih policajaca, jer su oni "naši dečki", što opet i nije toliko neobično za državu koja veliča ubojicu nenaoružanih ratnih zarobljenika u Karlovcu 1991. godine.
Stanovnicima Banije ukinuti su topli obroci po statističkom kriteriju jednog kuhala u objektu, neovisno o okolnostima, individualnim poteškoćama i sudbinama tih ljudi.
Migranti su predstavljeni kao prijetnja granici i opasnost za hrvatsku državu, bez obzira na okolnosti i sudbinu svakog od njih.
Tko je obziran prema ljudima?
Hrvatska treba biti "obzirna prema državnim sredstvima", kao što mora biti obzirna prema policajcima koji "svaki dan rade jako težak posao za skromnu plaću i čuvaju hrvatsku granicu", a možda su bili i žrtve migranata koji su "pružali otpor". Ali nitko ne poziva na obzir prema žrtvama potresa i žrtvama policijskog nasilja.
Takva dehumanizacija opasna je za svako društvo, a tipična je i za odnos prema manjinama, često i ženama, nekada i prema djeci, prema slabijima, ugroženima i drugačijima.
No bitno je zaštititi državu: njezina sredstva za tople obroke i njezine policajce koji batinaju migrante. Kao i imidž takve države.
