Po granici gor, po granici dol: Prešla je granicu 52 puta u 24h

Znaš što, ja više ne mogu, rekao je Stanki Rohr (60) iz Bregane nevjenčani suprug Mladen (58) nakon 13 sati vožnje, premoren, ali sretan što je za njega napokon završilo putovanje na koje se ionako nećkao bi li pošao.

Međutim, Stanka je u tom trenutku u putovnici imala tek dvadesetak štambilja. Namrštila se. Brojka joj se učinila mizernom. Bila je nedjelja, 11 sati ujutro. Kavu je popila nedavno, pospanost ju je taman prošla, a adrenalin je bio sve jači. Odustajanje na pola puta nije dolazilo u obzir.

- Kako želiš - odmahnula je rukom, preselila se sa suvozačkog na vozačko mjesto u svom starom Peugeotu 106 na plin i nestala pred očima supruga naviklog na Stankin avanturistički duh. Na suvozačkome mjestu društvo joj je sada radila samo rastvorena, prastara autokarta.

'Neka unuci znaju da im je baka bila puna života'

Osim što ću se tako zauvijek sjećati našeg ulaska u Europu, želim da moji unuci jednog dana pričaju kako im je baka bila puna života, otkrila je umirovljenica Stanka. Proputovala je cijelu Europu. Hiperaktivnu samohranu majku troje djece i baku četvero unučadi rijetko je tko mogao pratiti. Naviknula se, kaže, biti samostalna. Zato je polovicu rute i ovaj put morala prijeći sama.

- Suprug mi je odmah rekao da ne ide. Počela sam ga nagovarati i napravila nam sendviče. Otišla sam napuniti auto plinom i pustila ga pola sata da si posloži cijelu priču u glavi. Kad sam se vratila, već je bio zainteresiraniji. U 22 sata smo ubacili mjenjač u prvu brzinu - s osmijehom opisuje žena.

Iz Bregane su krenuli prema zapadu Hrvatske. Prvi pečat udarili su joj na prijelazu Plovanija u Istri, a zadnji u Murskom Središću. Sakupila ih je više od 80.

Suprugu nije zamjerila što je nakon neprospavane noći, drugog jutra, odustao.

- Čak su mi i djeca rekla da sam nemoguća. Policajci su me na graničnim prijelazima gledali kao da sam pala s Marsa. Nije me bilo briga. Imala sam svoj cilj i namjeravala sam ga ispuniti - rekla je. Koliko god joj se čudili, Stanka kaže kako su policajci uglavnom bili ljubazni.

Bez problema su joj dva puta udarili pečat na isto mjesto ako se prvi put otisak slabo vidio. Rado su je usmjeravali na pravi put kad bi zalutala.

- Vidjela sam Hrvatsku u punom sjaju, sve njezine ljepote uz Kupu i Dravu, polja, vinograde, kuće s bazenima. Ponovila bih cijelo putovanje - uvjerena je baka Stanka. Odluči li se opet na takvo nešto, ne smeta joj što neće morati nositi putovnicu. Oduševljena je otvaranjem granica nakon ulaska u Europsku uniju, mogućnošću da se ljudi zaposle u inozemstvu, školuju se i putuju.

- Štambilje sakupljam kako bi mi jednog dana bili podsjetnik na neko drugo vrijeme u kojem smo živjeli. Nostalgična sam i sigurna sam da će mi biti drago za par godina prelistati putovnicu. Nema ljepšega nego kad čovjek na kraju života može reći da se iživio i da je slijedio svoje srce. Za takvo što treba samo malo odvažnosti. Ne valja čak ni slušati tuđe komentare na sitne ludosti koje nam padnu na pamet. Treba se samo upustiti u avanturu - objasnila je Stanka svoju životnu filozofiju.

Na takvo razmišljanje natjerao ju je, kaže, težak život. Kao samohrana majka troje djece, naučila je boriti se te biti izdržljiva i neustrašiva.

Zbog toga joj nije problem krenuti sama na put na bilo koje mjesto na karti svijeta. Nekad je za to imala puno manje vremena zbog obaveza, a danas, kad su joj djeca odrasla a ona je u mirovini, želi si dati oduška i uživati u onome što je najviše ispunjava - a to su putovanja. S njih se vraća bogatija i sa sasvim novim pogledom na svijet. Barem je tako rekla za ovo zadnje putovanje duž granice.

Stanka se kući vratila u 22 sata, nakon što je prešla ukupno 1175 km. Srušila se u krevet i zadovoljno zaspala, ponosna što joj u putovnici nakon 50 novih žigova nijedna stranica više nije prazna.

Proputovala je cijelu Europu, ali još joj nije dosadilo pakirati kofere

Stanka je cijeli život radila kao službenica. Godišnje odmore koristila je isključivo za putovanja. Putovala je s obitelji i prijateljima, ali ako nitko nije htio ići, bez problema bi se uputila sama. Prošla je cijelu Europu, a zavirila je i u gotovo svaki kutak Hrvatske. Na putovanje hrvatsko-slovenskom granicom uputila bi se, kaže, opet. Pečate skuplja za uspomenu.

- Ideja mi je pala na pamet pet dana prije. Veliki sam eurofil i htjela sam naš ulazak u Europsku uniju obilježiti na poseban način. Mozgala sam i noću. Sjetila sam se da će mi ako prijeđem cijelu dužinu granice Hrvatska - Slovenija u putovnici ostati dokazi. A oni su mi bitni.