DOSTA JE PREPUCAVANJA Umjesto kavanske svađe i sukoba ega premijer i predsjednik trebali bi zajedno raščistiti aferu Janaf...
Plenki i Zoki skinuli su rukavice: 'Jedan zna sve, a drugi - ništa!'
“Ja nisam nervozan, ja sam bijesan”, grmio je predsjednik. “Što se tiče bjesnoće, to je još jedna zarazna bolest. Nadam se da Milanović nema posljedica, nego da se figurativno izražava”, uzvratio je premijer pa dodao: “Iskreno, ne znam koji je to kamenčić u cipeli koji ga muči. Nešto ga očito muči, ne znam točno što je”.
Namjerno pišemo “predsjednik” i “premijer”, a ne Milanović i Plenković, kako bismo upozorili na razinu komunikacije dvojice najviših državnih dužnosnika koja je, blago rečeno, neprimjerena. Posebno u situaciji u kojoj bi “kamenčić u cipeli” trebala osjetiti obojica, jer je u problemu - Hrvatska, država kojoj su prisegnuli i koja ih hrani.
U aferi Janaf imamo sve korozivne procese koji nagrizaju ovu zemlju - priču o milijunskom podmićivanju, namještenim natječajima, curenju istrage, političkim utjecajima... No umjesto usklađenog djelovanja državne vlasti, gledamo kavansku svađu i sukob ega. “Ki bi pak da bi, dva su osla v grabi”, kaže poslovica koja opisuje borbu dva mužjaka na brvnu, u kojoj se ne zna što će biti pa se može samo nagađati tko će s brvna pasti. To ne bi smjela biti državna politika.
Umjesto prepucavanja, dva su političara trebala sjesti i dogovoriti se kako da se, u državnom, javnom, nacionalnom interesu, što prije sazna zašto nije došlo do pravodobnog uhićenja, tko je probio istragu (po tko zna koji put), kako da se otkrije sve što je bilo u Janafu i, konačno, kako da se takve radnje u budućnosti spriječe.
Čini se da Plenković aludira na to kako Milanović u aferi Janaf ima neki skriveni problem (“nešto ga očito muči”), pa bi bilo dobro da bude konkretniji, ali to nije realno očekivati. Milanović tvrdi da je kao premijer “sve znao”. Profesor kaznenog prava na Pravnom fakultetu Davor Derenčinović tvrdi da bi otkrivanje tajnih istražnih postupaka, tzv. izvida, bilo kome - pa i premijeru i predsjedniku - bilo kažnjivo djelo. Nema tu politika što tražiti, tim prije što je politika kod nas izvor najozbiljnijeg, najmasovnijeg i najtežeg kriminala. Kad je i koliko “sve znao”, Milanović bi trebao pojasniti.
Možda je “sve znao” dan prije uhićenja pojedinaca, što bi bilo lakše opravdati, ali čini se da i Plenković često zna i može više, što naslućujemo u nekoliko predmeta, od Sauchinih dnevnica do svojedobnog apela na DORH da se istrage usmjere i na čelnike SDP-a. Plenković bi, pak, morao znati da se protiv Bandića vode postupci svih razina. Izvidi, istrage, suđenja, blokade imovine... Bilo bi dobro da ga se riješi, ali kako to ne čini (“ništa ne zna”) logično se zapitati nije li Bandić pod političkom zaštitom?
“Jedan zna sve, drugi ne zna ništa”, ironično komentiraju u oporbi, a afera se rasplinjuje zahvaljujući teškoj svađi državnog vrha umjesto da se njihovim koncentriranim naporom raščisti.