Pitanje za Damira Vanđelića: gdje se to protivnicima dijele šamari, u republici ili diktaturi?

Na plakatima je potencijalnim glasačima ponudio izbor "Republika ili diktatura".

A onda je političkom suparniku, predsjedniku države, zaprijetio šamaranjem.

"Ako misli sportski igrati, a govori da je frajer, mada na Peščenici ne bi izdržao ni 15 minuta jer bi dobio šamar i smirio bi se, neka se zbroji", poručio je Damir Vanđelić, predsjednik vlastite stranke Republika, na jučerašnjoj konferenciji za novinare.

Nakon toga, teško bi bilo procijeniti kakav to izbor Vanđelić nudi, s obzirom da šamaranje zvuči kao nešto što je svojstveno diktaturama. Pa onda i onaj famozni predizborni plakat izgleda kao pitalica za birače: što mislite da Vanđelić nudi, republiku ili diktaturu?

Tvrdi kvart

Jer, kad smo već kod toga, Peščenica je u eri Željka Malnara već bila proglašena republikom u kojoj se očito naveliko dijele šamari, pa je možda Vanđeliću koji se voli hvaliti da potječe iz tog tvrdog zagrebačkog kvarta, to novi uzor i zvijezda vodilja. Opali predsjedniku šamar "da se malo smiri".

Dan kasnije na N1 televiziji Vanđelić je pokušao dodatno objasniti na što je mislio s tim šamaranjem.

Navodno ga je naljutilo što je Milanović vrijeđao žene koje su pristali biti na listi SDP-a, a on im se svejedno dosad još nije ispričao: "Zato sam rekao da kad bi tako došao na Peščenicu i vrijeđao, dobio bi šamar. Automatski bi mu se život promijenio. Prekasno u životu ti ljudi doživljavaju što su trebali kao klinci".

Znači, klince bi trebalo šamarati.

Zokijev tempo

Kako je Vanđelić, ovaj pristojni, uglađeni, čak i dosadni tehnomenadžer, nositelj nove politike i spasitelj naše republike, upao u zamku ovakve političke retorike, mačizma, frajerizma, čak i promoviranja fizičkog nasilja? 

Tempo je svakako nametnuo Zoran Milanović svojim mačo nastupima, svojim divljenjem diktatorima i ratnim zločincima koji su popili otrov da se spase haške presude, svojom uličarskom retorikom, svojim prozivanjem Andreja Plenkovića da je "mamin sin" koji "ne može napraviti ni pet sklekova".

Nadovezao se i sam Andrej Plenković kad je na početku prvog mandata osvojio srca svojih HDZ-ovaca fizički nasrnuvši na Nikolu Grmoju u Hrvatskom saboru, pokazujući kako u tom "anemičnom" premijeru ima itekako mnogo vruće krvi, a ovih dana premijer je optužio Milanovića za "kukavičko ponašanje" i izazvao ga na sučeljavanje "u istom kvartu".

Pa mu je Milanović odgovorio da je Plenković često s mamom.

Nije valjda dovoljno muško.

No zato je Vanđelić na ulasku u kampanju pokazao da je on, eto, pravo muško.

Politički testosteron 

Dok u istom dahu upozorava kako se "politika svela na kaljužu u kojoj se dvije strane sukobljavaju na osobnoj razini". Kako se onda u to uklapaju šamari?

No takva nam je i predizborna politička scena, puna mačizma i testosterona.

Govori se o "bandi i smeću", nabacuje se uvredama i verbalnim pljuvačkama, maše se oružjem, udara o junačka prsa, prozivaju se kukavice i "stajske muhe". A sada su se uveli i šamari.

Svjedočimo kampanji gotovo isključivo muških stranačkih lidera u kojoj Sandra Bančić i Možemo!, kao i Katarina Peović, strše kao nekakve iznimke, skoro pa politički uljezi.

Dečki i slabići

Benčić se jučer odvažila poslati apel muškim kolegama kako "očekuje od njih da prestanu normalizirati nasilje i nazivati jedni druge maminim dečkima i slabićima". "Slobodno budite odrasli i dobar primjer klincima", napisala je premijerska kandidatkinja Možemo!.

Desničarsku scenu okupirali su gotovo isključivo muški lideri, SDP ima i predsjednika i premijerskog kandidata, postavljajući tek dvije žene na prva mjesta svojih izbornih lista, dok HDZ nije stavio niti jednu, a čak su i liberalne stranke i nezavisne liste u rukama muškaraca. 

I to u zemlji u kojoj se žene nalaze pod pritiskom klečitelja i klerikalaca, na udaru obiteljskih i drugih nasilnika, diskriminirane ili naprosto "drugotne".

Fejkani frajeri

A sada u kampanji dominira ova fejkana mačo energija muških lidera koji se međusobno izazivaju, provociraju i izdaleka šamaraju. Pored svih kriza, sad smo da udaru političarske krize srednjih godina.

Damir Vanđelić trebao je popraviti ovu političku kaljužu, a napravio je samo to da je zakoračio još dublje u nju. Što ipak nije potpuno neočekivano.

On je već izazvao pozornost svojom izjavom kako bi trebalo provjeriti sve žene koje "nemaju nagon za rađanje", a danas je izjavio kako, kao suprug, ne bi dozvolio svojoj ženi da bude na kandidacijskoj listi SDP-a dok joj se Milanović ne bi ispričao. Ženu se o tome valjda ništa ne pita. Muž donosi odluku.

I napokon, javno zamjera Milanoviću i Plenkoviću što imaju "nula dana u borbenom i realnom sektoru". Znači, tko nije bio u ratu, poput njega, ne može voditi državu.

Mahanje oružjem, prijetnje šamaranjem, promoviranje muškaraca kao gospodara svojih supruga... 

To nas valjda čeka u Vanđelićevoj republici ili diktaturi.