Ovako je izgledalo potapanje nacističkog broda u Rijeci '45

Uz neprijateljski ratni brod, saveznička avijacija uništila je i dio riječke luke, što se jasno vidi na fotografijama snimljenim iz zrakoplova koji su djelovali toga dana, piše Novi List uz spektakularne fotografije iz SAAF-ove arhive. Ako pažljivo pogledate, na njima možete vidjeti avione u letu tj. borbenom djelovanju, ali i projektile samo nekoliko trenutaka prije nego što će pogoditi minopolagač 'Kuckuck' i razoriti dijelove Luke Rijeka. 

Potapanje nacističkog minopolagača smatralo se velikim uspjehom savezničkih snaga, a SAAF je letio pod zastavom Velike Britanije. 

Inače, brod koji su potopili izvorno je pripadao talijanskom brodaru, a Nijemci su ga preuzeli nakon kapitulacije Italije te ga opremili i oklopili poput ratnog broda. 

O brodu je svojedobno pisao i Slavko Suzić, za Sušačku reviju. 

- Porinut je sredinom 1943. godine pod imenom Locchi, a nakon kapitulacije Italije riječko brodogradilište zaposjedaju Nijemci. U početku nemaju interesa staviti brod u pogon zbog nekoliko razloga. Zaokupljeni su izgradnjom utvrda oko Rijeke, zbog sve većeg širenja oslobođenog područja i približavanja Narodno-oslobodilačke vojske, pisao je Suzić, prenosi Novi list. 

Do listopada 1944. godine, Rijeka je, piše Suzić, pretrpjela pet jakih avionskih napada. 

- Dana 24. veljače 1945. bilo je oblačno i kišovito vrijeme, pa se nisu očekivali zračni napadi. Njemačka komanda iskoristila je taj zastoj u napadima da brod napusti brodogradilište i krene na prvi zadatak. Dok je bio usidren na kraju lukobrana kod izlaza iz brodogradilišta, gdje su se izvodile posljednje pripreme pred isplovljenje, počele su zavijati sirene za zračni napad. Još se nisu prestale oglašavati znakom uzbune, a već je uslijedio silovit zračni napad na brod. Nekoliko aviona doletjelo je sa sjeveroistoka u niskom letu i žestoko su zasuli brod kišom mitraljeskih metaka. U prvom naletu, pogođen udarom bombe, ex LOCCHI odjednom se nagnuo i vrlo brzo nestao u moru. Kasnije su njemački ronioci poskidali s potonulog broda sve što se moglo. Brod se nalazio na dubini od 23 metra, ležao je nagnut na lijevom boku i s vremenom je s mjesta potonuća od vrha lukobrana, utjecajem morskih struja i muljevitog dna, odsklizao u sredinu ulaza u luku brodogradilišta. Na toj poziciji ugrožavao je plovni put većim brodovima, pisao je Suzić. 

Po završetku Drugog svjetskog rata, jugoslavenske su vlasti odlučile izvaditi brod iz mora. Brod je napokon izvađen 1949. godine, a taj je posao obavila ronilačka ekipa Nerea Milina iz poduzeća Brodospasa. Brod je prebačen u obnovljeno brodogradilište Treći maj te je tamo osposobljen za plovidbu. Nanovo je isplovio pod imenom 'Učka' te je plovio do sredine sedamdesetih godina. Tada je naime na njemu izbio požar, u skladištu gdje su bile bale pamuka. Požar je brod u potpunosti uništio. 

'Bila je to samoubilačka misija'

Godine 2012. britanski je Mirrror napravio intervju s dva pilota RAF-a, Frederickom Braceom i Steveom Stevensom. Napad na Kuckuck ostao im je u posebnom sjećanju jer su neki mislili da bi im to mogla biti posljednja misija - ona iz koje neće izaći živi. 

Iako su to bili posljednji mjeseci rata, Nijemci su tvrdoglavo odbijali povlačenje s Balkana, a njemački ratni brod Kuckuck stvarao je ogromne probleme savezničkom brodovlju, piše Mirror. 

Kad je Kuckuck uplovio u riječku luku kako bi ga opremili s moćnijim naoružanjem, Saveznici su počeli planirati napad na brod. 

- To je nama bio još jedan radni dan, rekao je Steve Stevenson, koji je kao pilot RAF-a sudjelovao i u SAAF-ovim akcijama. 

- Nisam imao vremena razmišljati o tome što bi se moglo dogoditi. 

Razlog zbog kojeg su mnogi mislili da je to samoubilačka misija bila je činjenica da je riječka luka zaštićena sa 140 anti zračnih topova. 

Kako bi pak smanjili potencijalne gubitke, SAAF je u misiju krenuo s četiri, umjesto s uobičajenih osam aviona. 

- Kad se išlo u bombarderske misije, prvi bi zrakoplov obično prošao bez oštećenja. Možda i drugi. Treći bi prošao neokrznuto samo uz mnogo sreće. No, za četvrti je zrakoplov bilo malo nade, prisjetio se Frederick Brace. 

- Ova je misija bila toliko opasna da bi, da smo došli s više aviona, nekoliko posada sigurno poginulo. 

- Zadatak je moram biti uspješno obavljen. Kuckuck je već preživio nekoliko napada i da ga mi nismo uspjeli potopiti, bio bi to veliki udarac za naše snage, objasnio je Stevenson. 

Četiri zrakoplova tog su 24. veljače poletjeli neobično nisko - kako bi izbjegli neprijateljske radare. 

- Naši su motori bili toliko tihi da su ih Japanci prozvali 'Šaputajućom smrću'. Htjeli smo ih iznenaditi i letjeli smo toliko nisko da me u lijevo krilo pogodio metak iz puške.

Kada su se približili Kuckucku, svaki od četiri aviona ispalio je po osam raketa, a sve su fotografije snimljene kamerom montiranom na zrakoplov Stevena Stevensona. 

Nakon što smo ispalili rakete, počeli smo se vraćati u nadi da ćemo izbjeći sve projektile koji su već letjeli prema nama. Sve četiri posade u luku su se vratile bez gubitaka. Misija je uspješno izvršena. 

Frederick Brace i Steven Stevenson u ožujku će iste godine obaviti svoju posljednju misiju. nakon rata će izgubiti kontakt, da bi se nanovo povezali 2005. godine, a uživo sreli 2012. Fredericku je tada bilo 88, a Stevenu 91 godina.