Frane Frkić (46) sa svojom lako naoružanom satnijom zaustavio je tenkove Ratka Mladića kod Skradina. Moral lako naoružanih gardista bio je visok. Nismo se bojali, kaže Frkić
"Ostavio je zapaljen grad, sela, na tisuće ranjenih i ubijenih..."
Došao je sa dva svoja vojnika na crtu razdvajanja i pokušao nas uvjeriti da se Hrvati ne trebaju ničeg bojati dok je tu JNA. Ponudio mi je da ćemo se sigurno provesti kroz čitavu Krajinu i Knin i garantirao da mi neće ni dlaka s glave pasti. Tada je još bio slatkorječiv, nimalo bahat i nadmen, ali nisam mu mogao vjerovati. Došao je tobože pregovarati o primirju, a najvažnije mu je bilo da vidi koliko nas ima i kako smo naoružani. JNA je tada fingirala su da razdvaja zaraćene strane, nas i Martićevce, a u stvari su svojim oklopnjacima širili teritorij Krajine. Jer položaje koje su zauzimali u tim operacijama navodnog razdvajanja, vrlo brzo su od mladih ročnih vojnika i rezervista sa zvijezdama petokrakama preuzimali bradati, prljavi i kokardama okićeni banditi - prisjeća se Frane Frkić (46).
Frkić je sa svojom lako naoružanom satnijom zaustavio tenkove Ratka Mladića kod Skradina.
'Da sam mu povjerovao, Skradin i Šibenik završili bi kao Srebrenica'
- Drugom zgodom pozvao nas je k sebi na položaje ispred sela Gardijani. Tamo je imao tri tenka i tri oklopna transportera koje su opsluživali neuredni, neobrijani i zapušteni naoružani ljudi u civilu i uniformama. Da su znali da na čitavoj bojišnici imamo samo tri ručne protuoklopne rakete 'zolje', odavno bi nas pregazili. Bojao nas se i pokušao nas uvjeriti da JNA garantira sigurnost i Hrvatima. Da sam mu povjerovao, Skradin, a poslije i Šibenik, završili bi kao što je četiri godine kasnije završila Srebrenica - kaže Frkić.
Svoje pravo lice Mladić je pokazao 4. kolovoza.
- Preko vruće telefonske linije Knin - Šibenik pozivao me je na pregovore o prekidu vatre. Međutim, zamijetili smo da Mladić izmješta svoje oklopnjake s položaja ispred sela Gardijani. Umjesto pregovora, Mladić nam je poslao dva vojna zrakoplova koji su koji su nas napali. Gađali su nas bombama, raketama i mitraljezima, što je bio prvi zrakoplovni napad na šibenskom ratištu. No, nisu nas pokolebali. Moral lako naoružanih gardista bio je visok. Nismo se bojali. Mladić je mislio da ćemo pobjeći, a mi smo napravili nešto što nije očekivao. Pred napad zrakoplova, naime, njegovi vojnici su se povukli sa svojih položaja da ne bi bili izloženi bombama. Mi smo zauzeli i utvrdili položaje koje su njegovi vojnici napustili pred napad zrakoplova - ispričao nam je Frkić.
Nakon upotrebe Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva u neuspjeloj ofenzivi protiv hrvatskih snaga u Gardijanima, Mladić više nije mogao nikome lagati o tome kako Jugoslavenska narodna armija samo razdvaja zaraćene strane.
Po dolasku u kuću u Gardijanima u kojoj je pred zrakoplovni napad bilo Mladićevo zapovjedno mjesto, gardisti su zatekli neobičan prizor.
- Mladić je kraj telefona ostavio pismo u kojem se vlasniku ispričava na smetnje i novac za telefon kojim je razgovarao - ispričao nam je Frkić kako je zločinac fingirao manire.
Šibenčani su na vrijeme shvatili s kim imaju posla. Organizirali se i obranili od napada Mladićeve armade koja je 16. rujna 1991. sa 120 oklopnjaka, zrakoplovstvom i pomorskim snagama napala Šibenik. Oklopnjaci su tog dana zaustavljeni na Šibenskom mostu. Frkić i njegova 1. satnija 3. bataljuna slavne 113. šibenske brigade HV-a prva su izašli na Šibenski most i zauzeli Mladićeve položaje.
- Mladić je u Šibeniku i njegovoj okolici ostavio zapaljen grad, sela, tisuće prognanih, ranjenih, ubijenih... O onom što se događalo u BiH ne želim niti promisliti - kaže Frkić.
Mladićevi zločini, već samo ono kojima Frkić može osobno svjedočiti, kaže ovaj zapovjednik ZNG-a, zaslužuju nekoliko doživotnih zatvorskih kazni.
Frkić danas radi kao domar Doma za starije i nemoćne u Tisnom. Rata se nerado prisjeća i o njemu rijetko priča. Čitanje presude Mladiću u srijedu na sudu u Haagu zato neće gledati.