Komunisti ga streljali: Glasoviti medicinar ostao je pri svom mišljenju i to je 'platio glavom'
Ljudevit Jurak, začetnik patološke anatomije u Hrvatskoj i čovjek koji je radio obdukciju Stjepana Radića, nije htio poreći masovni zločin koji su napravili Sovjeti u Ukrajini.
Veliki stručnjak, cijenjeni znanstvenik, radio je po svojoj svijesti i nije htio ići protiv sebe. Skončao je nakon dolaska komunista na vlast u Hrvatskoj. Na današnji dan 1945. Ljudevit Jurak osuđen je na smrt i strijeljan.
Komunističko istražno povjerenstvo proglasilo ga je krivim jer nije pristao na njihove uvjete nego je ostao pri svom mišljenju. Naime, nova komunistička vlast tražila je od njega da povuče svoj potpis s izvješća Međunarodnog povjerenstva koje je istraživalo masovni pokolj koji su napravili Sovjeti i Ukrajini i da kaže da ga je dao pod prisilom.
U to slučaju ovaj velikan hrvatske medicine, bio bi slobodan. On na to nije pristao.
Zato ga je Vojni sud Komande grada Zagreba okrivio da je 'svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije'. Osudili su ga na smrt i trajan gubitak građanske časti te mu je imovina konfiscirana.
Istraga masovnih grobnica u Ukrajini
Glasoviti hrvatski sudski medicinar prof. dr. Ljudevit Jurak, rođen 1881. u selu Zalug pored Huma na Sutli, utemeljitelj je patološke anatomije u Hrvatskoj, čovjek koji je radio obdukciju Stjepana Radića nakon atentata u beogradskoj skupštini 1928. godine. Godinama je bio profesor na Medicinskom i Veterinarskom fakultetu.
On je kao renomirani stručnjak svjetskog glasa, pozvan da kao član Međunarodnoga povjerenstva istraži masovne grobnice pronađene u zapadnoj Ukrajini kod grada Vinice udaljenog 120 km od Kijeva.
Bilo je vrijeme poslije otkrivanja masovnih grobnica u Katynskoj šumi, gdje su Staljinov NKVD 1940. poubijao poljske časnike. U Vinicu je Jurak znanstveno utvrdio uzrok i vrijeme smrti oko 2 tisuće ukrajinskih seljaka i radnika koje su ubili Sovjeti po Staljinovim nalogu u sklopu etničkog čišćenja Ukrajine. Ukrajina je u to vrijeme bila u sastavu SSSR-a.
Ubijeni su hicem u potiljak 1938. godine.
Sam Jurak radio je obdukciju na četiri, pet pronađenih leševa, dok je 74 istraživao u timu.
'Ubijeni su radnici i seljaci'
O tome je Jurak napisao članak pod nazivom Skupni grobovi u Vinici, objavljen u Hrvatskom narodu 25. srpnja 1943. godine.
U članku između ostalog piše:
- Na svim lješinama ustanovljene su strielne ozljede i to pretežno hitac u zatiljak, izpaljen ručnim strielnim oružjem kalibra 5,6 mm. Taneta su bila bez iznimke olovna bez čahure (long rifle). Kod većine mogli su se ustanoviti znakovi hitca iz bliza a većinom se radilo o zapelom hitcu. (...) Pretražene lješine pripadale su prema odjeći gotovo izključivo jednostavnom radničtvu ili seljačtvu i bile su većinom u višoj dobi života - naveo je u članku Jurak.
- Već se za vrieme očevida nalazilo na mjestima skupnih grobova množtvo naroda, najviše seljačkih žena, gdje prevrću i pretražuju i prepoznaju pojedine odjevne predmete, izvješene na konopcima u voćnjaku i gradskom perivoju, a izvađene iz skupnih grobova - napisao je Jurak.
Iza tih svojih riječi Jurak je stajao i kad su ga komunisti prisiljavali da sve opovrgne.
Rehabilitiran je na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu 15. rujna 1991. godine. U sjećanje na profesora Ljudevita Juraka i njegov doprinos medicini, sudskoj medicini te veterinarskoj nauci uspostavljena je Nagrada "Ljudevit Jurak" za komparativnu patologiju, a Zavod za patologiju Kliničke bolnice Sestre milosrdnice nazvan je njegovim imenom.
Kolega se uspio spasiti
Njegov kolega slavni hrvatski patolog profesor dr. Eduard Miloslavić izbjegao je Jurakovu sudbinu jer je krajem 1944. godine pobjegao u Ameriku. On je također bio pozvan da kao član Međunarodnog povjerenstva istraživa masovni zločin, ali u Katynskoj šumi u Poljskoj.
O tome je pisao u Hrvatskom narodu 4. svibnja 1943. godine a njemačkoj novinarki A. Hausberger dao je intervju u kojem za pokolj optužio Sovjete. Miloslavić je poznat i kao osnivač sarajevskog medicinskog fakulteta. Nakon bijega u Ameriku predavao je na američkom sveučilištu kao profesor sudske medicine.
U Jugoslaviji je osuđen na smrtnu kaznu u odsutnosti. Umro je u Madridu 1952.godine.