'E baš vam hvala': Lopovluk i glupost su uništili Jugoslaviju

Za razliku od nekih prethodnih romana, ovdje sam se dugo mučio s naslovom, skoro do odlaska romana u tisak. Onda mi je sinulo da bih se naslovom mogao obratiti samim jugoslavenskim komunistima, pomalo ironično kaže Marko Vidojković.
Svojim znanstveno-fantastičnim romanom “E baš vam hvala” srbijanski autor opisao je alternativnu povijest Jugoslavije.

- E baš hvala jugoslavenskim komunistima što su izdali i nas i svoju zemlju, e baš im hvala i na tome što su došli iz paralelnog univerzuma i spasili naš. Tek po iščitavanju romana ovaj naslov dobiva pun smisao, a priča o jugoslavenskim komunistima koju sam htio ispričati postaje zaokružena - izravan je Vidojković. Ostao je upamćen i po izjavi da je raspad Jugoslavije bio uvod u nestanak ovdašnjih naroda za kakvih stotinjak godina.

- Dobro, lako je biti pametan sad kad je svima jasno kuda nas je raspad Jugoslavije odvukao, pa sam se, eto, i ja našao pametan i definirao ono što je očito. Prije nekoliko mjeseci na internetu se pojavila karta prosječnog IQ-a u Europi. Naravno, najviše glupandera je na, takozvanom, Zapadnom Balkanu. Kad si glup, onda je lako tobom manipulirati. Kad si glup, onda si, u biti, predodređen izumrijeti - objašnjava književnik. Nije mu, dodaje, bila namjera idealizirati Jugoslaviju, nego pojasniti njezine probleme.

- Bilo bi lijepo zamisliti da je došlo do mirne tranzicije Jugoslavije u demokratsku i građansku federaciju, odnosno konfederaciju. Toj državi su, još ranih 90-ih, bila širom otvorena vrata EU, to nije nikakva tajna, ali su glupost, nacionalizam, rat i lopovluk bili brži i jači od takvih ideja. Bila bi to jedna divna, uravnotežena, bogata država sretnih Jugoslavena, koja bi superiorna bila u sportu i tko zna u čemu još - smatra. Međutim, ističe kako mu je za ono što je htio postići u romanu bila potrebna crvena Jugoslavija kako bi kontrast između nje i ovoga što je na njenim ruševinama nastalo, bio što jasniji.

- Priča ide žustro i brzo, nosi vas kao bujica, čitatelji se žale da su propustili mnoge dnevne obaveze, jer knjigu nisu ispuštali iz ruku. To je zapravo jedan roman-rollercoaster - opisao je svoj roman za Novi list.

Knjiga je širom bivše države doživjela veliki uspjeh i tiskana je u nekoliko izdanja.

- Za četiri mjeseca, koliko je knjiga bila prva na top listi, na RTS-u se o tome govorilo ukupno minutu i pol, u izvještaju s beogradske promocije 29. studenog, i to u marginalnom ‘Kulturnom dnevniku’. Nijedan drugi medij nije objavio vijest o promociji, a to je bila jedna od najmasovnijih književnih promocija u Srbiji ikad, s 500 posjetitelja. Izdavač je donio 150 knjiga i sve ih tamo prodao. Potpisivao sam ih sat i pol - prisjeća se književnik. Namjera mu je, prilikom pisanja, bila upozoriti da je stanje u Srbiji apsolutno kaotično.

- Knjigu sam napisao prvenstveno kao poruku narodu Srbije kako bih mu pokazao da je spas u domeni znanstvene fantastike - objašnjava Vidojković.

Kada danas promatra prostor bivše države, priča autor, što pogleda istočnije, to mu izgleda tužnije.

- Kao bivši Titov pionir, najviše bih volio da se Jugoslavija transformirala u konfederaciju - priznaje za kraj.