Dom užasa u Splitu: 18 mrtvih, HDZ-ov uhljeb i udar na šefa...

Tko je taj Ivan Škaričić i zašto ga dovraga više ne smijene? Tko je ta objektivno nebitna osoba iz trećeg stranačkog ešalona koja još uvijek ravna splitskim Domom za starije i nemoćne osobe? Što ili tko stoji iza lokalnog HDZ-ovca da odolijeva odgovornosti čak i nakon smrti najmanje 18 ljudi? Javnost je početkom travnja šokirano pratila kako zakukuljeni djelatnici Hitne evakuiraju Dom.

Odjeveni u zaštitna odijela doslovno su iznosili štićenike ustanove, najugroženiju skupinu građana zaraženu koronavirusom. Cijeli jedan kat pun staraca su premjestili u bolnicu na Križinama. Škaričić, relativno nepoznati ravnatelj županijske ustanove, zbunjeno je trkeljao u kameru kako su desetak dana neki štićenici imali temperaturu te kako je "situacija malo eskalirala".

Potvrđeno je deset oboljelih, a te večeri označen je početak splitskog žarišta smrtonosnog virusa i uvod u crnu seriju stradalih. Dosad je umrlo najmanje 18 štićenika zaraženih korona virusom. I, evo, još nitko nije odgovoran. U zraku su ostala goruća pitanja: Zašto nije napravljen bar jedan jedini test na koronu iako su štićenici imali temperaturu desetak dana, što je i sam ravnatelj priznao? Zašto je smjena djelatnika obavljena dan prije otkrića širenja zaraze, čime su dvije kompletne smjene zaposlenih u Domu postale sumnjive na virus? Zašto u Domu nije bilo dovoljno zaštitne opreme, iako je glavna sestra uporno zahtijevala od županijskog Stožera da opskrbi ustanovu punu ugroženih staraca? I konačno, ponovimo još jednom, zašto nitko nije odgovoran za smrt gotovo 20 ljudi? Inspekcijski nadzor Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku utvrdio je da nije bilo nikakvih propusta. Tako tvrde. Kažu da se postupalo sukladno uputama i preporukama nadležnih tijela. Nitko nije učinio propust, kažu oni.

Ni zdravstveni, ni stručni ni ostali radnici Doma. Ni Škaričić. Svejedno, slučaj je preuzelo Općinsko državno odvjetništvo koje u ovim trenucima prikuplja svu potrebnu dokumentaciju od policije. Škaričić, koji se vratio iz svoje seoske kuće u Podgrađu, iz dvotjedne samoizolacije, šuti kao zaliven. Ne daje nijedan odgovor. Dobro. Kad Muhamed neće brdu, a onda će brdo Muhamedu. Otvorimo malo povijest ovog nastavnika povijesti i pokušajmo rastrančirati kako je Ivan Škaričić uspio postati lice s naslovnice crne kronike. Po struci je diplomirani arheolog i historičar. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu i radio kao nastavnik povijesti. Nikad se formalno nije bavio arheologijom. Upućeni nam pričaju kako je Škaričić kao mladi nastavnik bio jedan od onih kojem se učenici rugaju, gađaju ga kredom i crtaju mu rogove. Nikakav autoritet. Njegovo postavljanje u ulogu gradonačelnika Omiša došlo je kao svojevrstan šok. Upoznati s likom i djelom Škaričića nam kažu da današnji ravnatelj splitskog Doma u svojim političkim začecima nije bio kao jedan od brojnih novokomponiranih HDZ-ovaca. Nije skočio iz stare Partije u novu Partiju. Osobno je uvijek bio takvih stavova, konzervativan, desnog usmjerenja, katolik koji na redovitoj bazi pohađa mise. I obitelj iz omiškog zaleđa mu je takva.

U trenutku kad su ga 1995. ustoličili za gradonačelnika Omiša, Škaričić je bio bez mrlje. Zašto pišemo da su ga ustoličili? Upućeni nam kažu da je gurnut u tu političku priču od strane nekoliko stranačkih ljudi važnih za Omiš. Ivica Tafra, ugledni lokalni HDZ-ovac istaknut u ratu, i Ivica Franić, tadašnji šef policije. Tafra i dalje ima jak utjecaj iako nije izravno involviran u stranačke poslove i nikad ga se nije moglo ukloniti, unatoč nastojanjima Ive Sanadera. Njih dvojica su bili lica koja su zastupala struju koja je Škaričića inicijalno gurala, kažu nam upućeni. Zašto baš Škaričića?

Na prvi pogled ne čini se kao prepredeni, oštroumni politički tigar. Upravo suprotno. Tada se Škaričića doživljavalo kao relativno poštenog, dobroćudnog HDZ-ovca kojim je bilo lako manipulirati. Područje oko Omiša, koje je pokrivalo teren od Piska do Doca, toliko je raslojeno da stanovnici često ne bi imali dodirnih točaka. Osim, naravno, HDZ-a. Stranka je na tom području ranije redovito rasturala u prvom krugu. Govorimo o glatkim, neupitnim pobjedama. Škaričiću je bilo lijepo. Ne bi talasao, povremeno bi se asfaltirao komadić ceste, zaboravila bi se poneka komunalna naknada, a izborne godine prolazile su bez turbulencija. U međuvremenu je omiški gradonačelnik odrađivao dužnost i saborskog zastupnika od 2008. do 2011.

Već smo rekli, javnost je šokirano pratila njegovo zbunjeno pripovijedanje pred kamerama u noći evakuacije. Mislili su ljudi valjda da se zbunio ili da je bio preplašen. Ali upućeni nam kažu kako su Škaričićeve oratorske sposobnosti oduvijek zakržljale. Nastavnik povijesti, kažu nam, nikad nije znao osobito dobro komunicirati. Očito je bilo svakome tko ga je slušao da iza njega stoji netko s većim utjecajem. Vrijeme je prolazilo, a Škaričić je tijekom dugogodišnjeg gradonačelnikovanja uspio prikupiti i nepravomoćnu presudu za zlouporabu položaja i ovlasti. Što je bilo? Pred lokalne izbore 2009. i 2013. naručio je od agencije Modus istraživanje za ispitivanje javnog mijenja. Uskok je utvrdio i sud prihvatio da se radilo zapravo o istraživanju za potrebe HDZ-a, a ne Grada. U 2018. je dobio uvjetnu kaznu zatvora. Napravio je tada i štetu u gradskoj blagajni od 80 tisuća kuna.

Napokon, svršio je kurbin pir. U 2013., Škaričić je nakon 18 godina izgubio izbore. U prvom krugu su mu falila samo 72 glasa za pobjedu protiv Mostovog Ivana Kovačića, a kad je došlo do drugog kruga, Kovačić se organizirao, ljudi su izašli na ulice i Škaričić je izletio. Ostavio je dug od 24 milijuna kuna prema dospjelim računima i 6,5 milijuna kuna prema banci. Ostala je i neugodno poznata izjava novog omiškog gradonačelnika koji je shvatio da Škaričić uopće nije koristio kompjuter.

"Živo se sjećam tog dana kad sam došao u ured, sjeo za kompjutor i nekoliko ga puta bezuspješno pokušao upaliti. Onda vidim ispod stola uredno složene kablove, sve u originalnom pakiranju, nikad otvorene! A kompjutor je bio relativno star, sigurno je nekoliko godina čamio tako u uredu, bez operativnog sustava, niti spojen u struju, a kamoli na internet", otkrio je tada Škaričićev nasljednik.

Ovih dana smo doznali da je Škaričić nastavio istu analognu praksu i u Domu. Djelatnice su istupile u medije i otkrile da u ustanovi nije bilo računala. Vratimo se na 2013. Bilo je to neobično vrijeme za Omiš. Godinu dana nakon gubitka izbora, Škaričić je pokušao i uspio srušiti proračun kako bi izazvao izvanredne izbore. Neobična odluka, ako uzmemo u obzir da je HDZ imao većinu u Vijeću i nije bilo potrebe za takvim potezom. Bilo kako bilo, izbori su došli, Škaričić je opet potučen do nogu, a s njim je HDZ izgubio i većinu u vijeću. Već tu se vidjela njegova politička kratkovidnost. Ali Škaričić je imao poleđinu.

Te 2013., većina onih koji su izgubili izbore, bili su raspušteni na komandu iz vrha. Karamarko ih se rješavao. Većine, osim omiške enklave. I tu postaje razvidna povezanost Ivana Škaričića i Ante Sanadera. Sanader je 2012. na unutarstranačkim izborima bio kandidat za potpredsjednika. Pobijedio je Drago Prgomet, ali ga je Karamarko svejedno kooptirao u predsjedništvo. Škaričić dobiva svoj komad kolača 2014., kad se donosi odluka da on ide za ravnatelja Doma. Inicijalna odluka, kažu upućeni, bila je da ga se montira na vodeću poziciju za prosvjetu na razini županije, ali navodno ga Ževrnja tada nije htio blizu sebe.

Tek je postao župan i nije htio nekoga kao što je Škaričić na tako osjetljivom mjestu. Nakon Ževrnjinog veta, odlučuje se da Škaričić ide u Dom. Očita je bila želja da ga se negdje smjesti iako nije bilo natječaja i iako nije imao nikakvih kvalifikacija. Od tada potječe i onaj Škaričićev legendarni odgovor: "Pa moram i ja negdje raditi, dosta sam bio bez posla". Ali zašto? Zašto baš Škaričić? Tko je on da ga se toliko gura?

*Cijeli članak o civilizacijskoj sramoti HDZ-a pročitajte u novom broju tjednika Express koji je na kioscima od petka 8. svibnja