Tijekom sjednice u Saboru vladala je strepnja da mogu biti napadnuti. Zastupnike to nije spriječilo. Tog su dana jednoglasno prihvatili odluku o raskidu svih državnih veza s bivšom Jugoslavijom
'Dao sam Tuđmanu našu prvu putovnicu, bio je jako radostan'
Na tajnoj lokaciji, u podrumu zgrade Ine u Šubićevoj ulici u Zagrebu, Sabor je 8. listopada 1991. godine jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Hrvatske s bivšom Jugoslavijom. Bio je to dan pun ponosa, ali i neizvjesnosti. Dan ranije zrakoplovi JNA raketirali su Banske dvore, a jedna granata pogodila je i Ured predsjednika Franje Tuđmana.
Na dan napada istekao je tromjesečni moratorij na ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Hrvatske donesenu 25. lipnja 1991. godine na inzistiranje Europske zajednice. Koju minutu prije raketiranja Tuđman je završio ručak sa suradnicima u uredu koji je u napadu uništen. Razgovarali smo sa sudionicima tih povijesnih događanja.
"Ujutro 7. listopada 1991. nazvao sam predsjednika Tuđmana i rekao mu da za njega imam putovnicu s brojem 1. Putovnica je bila ručno izrađena."
Ispričao nam je to bivši ministar unutrašnjih poslova Ivan Jarnjak. Jarnjak je bio jedan od sudionika povijesnih događaja prije 26 godina, kad je stvorena moderna Hrvatska, što obilježavamo na današnji Dan neovisnosti. Predsjednik Tuđman pozvao je Jarnjaka na ručak na kojem su bili tadašnji formalni predsjednik Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić i savezni premijer Ante Marković. U društvu su bili ministar obrane Gojko Šušak, Antun Vrdoljak i Stjepan Adanić.
- Predsjedniku Tuđmanu na ručku sam dao putovnicu. Veselio se kad ju je dobio, zezali smo se. Bila je dobra i ugodna atmosfera. Sjećam se da je na kraju druženja Antun Vrdoljak ispričao vic i Mesić je zafrkavao - prisjetio se Jarnjak, koji se nakon ručka zaputio na svoje radno mjesto.
Bio je u Mesničkoj ulici, kad je začuo snažnu detonaciju. Nad Gornjim gradom nadvio se oblak prašine i dima. Dvije rakete pogodile su Banske dvore, ostale su pale na zgrade u njihovoj blizini. Banski dvori pretrpjeli su veliku štetu, dio krova bio je razrušen, a oštećeni su i pročelje te gotovo sve prostorije.
- S predsjednikom Tuđmanom nisam se čuo jer sam znao da mu se nije ništa dogodilo. On je koju minutu prije, kao i cijelo društvo, napustio Banske dvore. Vratio sam se u MUP i rekao da mi nazovu generala Andriju Rašetu s kojim sam svaki dan komunicirao. Svađali smo se preko telefona i rekao sam mu da nikad više njegova noga neće hodati po zagrebačkom asfaltu. On mi je rekao da nije imao veze s napadom - prisjetio se.
Tijekom raketiranja Banskih dvora, s druge strane Markova trga u zgradi Sabora održavala se sjednica kluba HDZ-a.
- Bila je to takva detonacija da sam imao osjećaj kao da su stotine bombardera probili zvučni zid. Svi smo se dobro protresli. Tad smo iz zgrade vidjeli da su ulazna vrata Banskih dvora izbačena iz ležišta - prisjetio se tadašnji potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks.
Franjo Gregurić: Nismo mogli spavati. Čučali smo i čekali
Na zgradi Sabora su popucala stakla. Nakon napada na Banske dvore očekivao se novi veći napad, a sjednica Sabora bila je zakazana za 8. listopada. Odlučeno je da će se sjednica održati, ali na tajnoj lokaciji.
- Pokušaj atentata na predsjednika Tuđmana i obezglavljivanja državnog vrha Hrvatske, ali i hrvatskih predstavnika SFRJ bila je kap koja je prelila strpljenje - prisjetio se Franjo Gregurić, koji je u to vrijeme bio predsjednik Vlade nacionalnog jedinstva.
Iste večeri na rezervnoj lokaciji održana je sjednica Vlade, a odlučeno je da će se na istome mjestu dan kasnije odraditi i sjednica Sabora. Zastupnici su autobusima prevezeni do Šubićeve.
- Sjednica vlade počela je u 20 sati. Predložio sam da se prekine moratorij što je prihvaćeno. Tu noć proveli smo u zgradi Ine, spavali smo u atomskom skloništu. Neki su mogli spavati, a neki ne. Više smo čučali ii sjedili na stolicama i tako dočekali jutro i sjednicu Sabora - naveo je Gregurić.
Pjevali su Lijepu našu
On je zastupnicima podnio izvješće o stanju u Hrvatskoj. Nakon njegova izlaganja predsjednik Sabora Žarko Domljan pročitao je brzojave podrške građana i udruga. Vladimir Šeks je predstavio zastupnicima nacrt Odluke o raskidu svih državnopravnih veza Hrvatske s bivšom Jugoslavijom te je počela rasprava.
- Tijekom rasprave skicirao sam zaključke. Zbog stanja u kojem smo se našli nakon raketiranja Banskih dvora nije nam bilo svejedno iako smo bili na tajnoj lokaciji. Tijekom sjednice vladala je strepnja da možemo biti napadnuti, ali bili smo odlučni provesti odluke Sabora. Predsjednik Sabora Domljan i ja neprekidno smo pozivali zastupnike da skrate raspravu - prisjetio se Šeks.
Pred kraj rasprave predsjednik Tuđman pozvao je Domljana na sastanak, a Šeks je preuzeo predsjedanje Saborom. Pročitao je odluku i zaključke u kojima je stajalo da je na Hrvatsku izvršena oružana agresija, a JNA je proglašena okupatorskom vojskom. Odluka i zaključci su prihvaćeni, a cijeli Sabor otpjevao je “Lijepu našu”.
- To je bio jedan od najznačajnijih datuma i događaja za Hrvatsku od stoljeća sedmog.
Zavladalo je golemo oduševljenje. Tu je stvorena kruna na hrvatsku nezavisnost. Bili smo svjesni da smo akteri trenutka koji se događaju jednom u tisuću godina - zaključio je.
Za Hrvatsku je od tog trenutka bivša zajednička država prestala postojati. Nakon proglašenja nezavisnosti počela je politička bitka za međunarodno priznanje Hrvatske, a taj proces simbolično je završen 15. siječnja 1992., kad je Hrvatsku isti dan priznalo 12 država Europske zajednice.