Biševo ima 11 stanovnika. Jedan od njih besplatno ugošćuje ljude na otoku. Bili smo i mi, super je!

Kuća je počela propadati. Trebalo je urediti okoliš, interijer, a to je teško na izoliranom otoku. Razmišljao sam kako bi bilo dobro da imam nekoga da mi pomogne. Kad bi tu bilo, ne znam, pet ljudi koji bi radili po pola sata u danu, dosta bi se posla napravilo. Došao sam tada na ideju da pozovem umjetnike. Mogli bi tu boraviti i ostatak vremena stvarati svoja djela.

Tražio sam mlade, neafirmirane kreativce, jer oni inače nemaju šansu doći na ovakvu lokaciju. Jednostavno je preskupo. A time se stvara održivi turizam, alternativa onom dobro poznatom, masovnom. Na otoku sada borave stručni, obrazovani ljudi s voljom da rade. Vole ovaj ambijent. Inspirira ih. Lagano je taj koncept zaživio, priča jedan od 11 stalnih stanovnika Biševa, otoka pored Visa, preko puta Komiže.

Sjedimo u hladu vinove loze, ispred ni po čemu obične jednokatnice. Stjepan Tafra, naš domaćin, uteče par mjeseci godišnje do Splita ili Zagreba, čisto toliko da mu opet dosade ljudi. Kad iz ovakve izolacije dođeš u grad treba ti malo da se opet navikneš na pješačke prijelaze. Bez problema prođeš kroz crveno na semaforu. Onda ti trube, spominju majku, s punim pravom. Treba sebe naštimati da opet poštuje sva ta nametnuta, ustvari umjetna pravila.

Ali kad se vrati na otok, gdje nema ni pitke vode ni policije ni registracije na automobilima, tada mu ne treba prilagodba. Valjda taj ljudski mozak zna kad je nešto prirodno. Zahvaljujući Stjepanovu projektu Biševo Island Artist Residency, otok je do sada posjetilo pet puta više umjetnika nego li ima stanovnika.

Nevjerojatne brojke slušamo ispijajući sok od otočnog koromača što ga Stjepanova majka pravi za rezidente. Na kraju dugačkog drvenog stola za kojim sjedimo i nepristojno razgovaramo je i samozatajna Lea Čepić (27), umjetnica koja trenutno boravi na otoku.

Čita natpise s limenki boja za beton koje Stjepan skuplja za Luku Duplančića, rezidenta koji će doći kasnije. Luka je već napravio nacrte da Stjepanu pokaže kako planira urediti stepenice od prizemlja kuće do spavaćih soba na katu. Lea tek treba osmisliti što od njenih rukotvorina može dobro doći ovoj nesvakidašnjoj, svačijoj vikendici.

- Prva prava, službena rezidencija, održana je 2017. godine i tada je na Biševo stiglo desetak umjetnika sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Zavoljeli su ambijent toliko da su se opet vratili. Dvaput je te godine bila rezidencija po desetak do 15 dana. Na kraju su imali izložbu u Mezoportu... - spominje Stipe, a sad ga moramo prekinuti da vam objasnimo gdje je to:

Do otoka Biševa s Komiže vodi izletnički brodić Sveti Silvestar. Staje na tri biševske lokacije, minijaturna naselja - Mezoporat, Salbunara i obični Porat. Mezoporat je mjesto najbliže slavnoj Modroj špilji. A Porat je ono gdje ćete naći Stipinu kuću. Nastavimo.

- ...ideja te izložbe bila je da se posjetitelji Modre špilje svjesno ili nesvjesno izlože umjetnosti. Montirali smo je na zid koji ne mogu izbjeći. Interakcija između turista kao 'random' ljudi i eksponata je zaista bila sjajna. Svi predmeti rađeni su od otpada s otoka, tako da smo i pomogli očistiti okoliš. Ali onda je malo popustila radna etika. Kad su umjetnici drugi put došli, samo su išli na more. Vidio sam da se gubi disciplina. Odlučio sam, zato, zvati i ostale struke, arhitekte, književnike... - nastavlja Stipe pa nam nabraja kako je do sada ugostio pedesetak kreativaca, zapamtili smo samo tko je od njih zadnji bio, a tko se najavio da će uskoro doći.

- Rene Lisac, Ivan Barun, Luiza Bouharaoua iz udruge Skribonauti, Petra Rosandić... Održana je ovdje ekstenzija festivala "Zgodne žene spašavaju stvar" pa smo imali večer čitanja poezije, time smo i mještane Biševa eksponirali kulturnim aktivnostima, jer na otoku nema ničega, kamoli kulture. U fazi smo skupljanja knjiga jer radimo na otočnoj knjižnici. Ovo ljeto imali smo dva predavanja, pričalo se o viškim mozaicima i grafitu u crkvi Svetog Silvestra, bilo je isto desetak ljudi, ali sve je na YouTubeu jer je logično da će više ljudi ondje pogledati nego što će doći na otok - svjestan je mladi Bišovjorin, a kad smo kod dolazaka na škoj, kažimo da spomenuti brodić s Komiže polazi jednom u danu, samo u osam ujutro, a s Biševa na Vis ide oko četiri popodne i to vam je uglavnom to.

Osim likovnjaka, arhitekata i pisaca, u rezidenciju dolaze 'makeri', pripadnici sve popularnijeg 'do it yourself' pokreta. Izradili su kalupe u obliku Biševa i skupili staklo s plaže kako bi ga rastopili i napravili suvenire. Da se smeće iskoristi. Da se reciklira.

Arhitekti koji su ovdje noćili napravili su komposter. Kad smo dolazili, mimoišli smo se s etnologinjama koje su tu boravile kako bi proučavale život na otoku. Permakulturaši održavaju vrt. Lijepo rastu pomidori i naranče, a samoniklog jestivog bilja ima na pretek. Divlji luk nitko ne bere, osušili su se nasadi smilja, propada i gospina trava, šipaka ima na sve strane, a po supermarketima je onaj uvozni na akciji po četrdeset kuna za kilo. Sve to može biti vaše!

Na internetskoj stranici Biševo Island Artist Rezidencija nalazi se upitnik koji valja ispuniti, gdje će se od vas tražiti da navedete na kakvom umjetničkom projektu namjeravate raditi kao i da priložite motivacijsko pismo. Osim s ALU, projekt već ostvaruje suradnju i s Arhitektonskim fakultetom u Zagrebu.

- Sve šta radimo je besplatno. Od rezidenata tražimo da sebi ponesu vodu i hranu jer ovdje nema trgovine. Imamo i udrugu, a jedini uvjet je simbolična članarina. Troškova ima. Mogli bi uvesti kotizaciju jer ono čega nema je podrška institucija - usput će Tafra.

Biševo administrativno pripada gradu Komiži, a Grad Komiža je na sudu s jedinom biševskom udrugom. Zašto? Stjepan već godinama upozorava na bespravnu gradnju prvog rođaka gradonačelnice. I dobro to udruzi ide, rušili su nekakve građevinske dozvole, natjeravali inspektorat da radi svoj posao. Išlo je to toliko daleko da je Tafra jednom prilikom dobio šaku u glavu od bespravnog graditelja i to na trajektu, pred stotinama svjedoka. No, vraćamo se na lijepe stvari.

Na pitanje je li bilo onih koji su došli, a nisu uspjeli izdržati na otoku, Tafra odgovara:

- Je. Bila je jedna onako moderna cura, stalno je bila po društvenim mrežama, mislim da nije baš shvatila poantu dolaska na Biševo tako da je vrlo brzo samovoljno otišla. Sve je to normalno. O karakteru ljudi ovisi kako će im ovdje biti. Možda bježe iz grada, možda im je dosta buke. Meni paše raditi na zemlji, oblikovati okoliš, tako da mi je ovdje prva liga. Web dizajner sam, freelanceam i mogu raditi odavde. Imamo internet, imamo kave, nema ljudi... - s osmjehom će Tafra.

Iako je njegova najveća, teško ostvariva želja upravo da netko doseli na Biševo: Nemoguće je ovdje živjeti 12 mjeseci u godini, ali da ljudi borave po petnaest do mjesec dana i da se stalno izmjenjuju, stvorila bi se fluidna zajednica istomišljenika u suživotu s prirodom - dodaje. A kad rezidenti dođu, vole da mu pomognu barem malo.

Ovo je i radna kolonija, bitno je da se zalijevaju biljke, prenosi kamenje, da se kuha, priskače gdje treba. Nije hotel. Nema previše ovakvih rezidencija po Hrvatskoj. Ima onih koje organiziraju tek rijetki gradovi, općine, HDLU, ali u privatnom aranžmanu su rijetke. Da vas podsjetimo, cijeli ovaj naš razgovor u tišini, na kraju stola, i dalje sluša Lea. Stipe se sada okreće prema njoj pa kaže kako je došla ovdje vidjeti kako funkcionira biševska rezidencija kako bi i ona jednog dana pokrenula svoju. Lea zainteresirano podiže glavu i uključuje se u priču.

- Dolazim iz Rijeke, ali sada živim na otoku Ižu preko puta Zadra. Tamo sam s dečkom, počeli smo raditi vrt, tu pravim nešto land arta, skupljamo otpad i dosta recikliramo. Definitivno bi htjela ovakvo nešto napraviti na Ižu jer je i taj otok dosta mrtav - spremno će diplomirana slikarica. Umjetnošću se bavi u slobodno vrijeme. U ovo drugo, radi, kako kaže, poslove za preživljavanje. Za Biševo Island Artist Residency čula je preko Instagrama kad je njen prijatelj objavio fotografiju svog rada oko ulaznih vrata Stipine kuće. Oslikao je cvijeće na crnoj podlozi.

- Čim sam to vidjela htjela sam sudjelovati u projektu. Planiram ostati tjedan dana. Radit ću oko interijera. Zanimljivi su mi proizvodi koji se mogu napraviti od otpadaka ili bilja, poput instrumenata od stabljike agave. Ili nakita od ostataka kamenica, instalacija od stakla - dodaje Lea. Ostane li duže no što je planirala, susret će Splićanina Luku Duplančića, čestog rezidenta i grafičkog dizajnera koji je nedavno u Splitu oslikao fantastičan mural na fasadi atelijera HNK Split po radu priznatog Alema Ćurina. Luku nije trebalo puno nagovarati da nam priča o iskustvima s biševskom rezidencijom.

On je spojio kemijsku, papir i nadahnutu glavu, pa su ispale ove riječi koje je šteta kratiti, a figuraju za kraj:

- Biševo kao pučinski otok, njegova izoliranost, život sveden na najosnovnije (bitno) u smislu kreativnih procesa kod mene potiče fokusiranost i djelovanje. Otok kao da se nalazi u nekoj drugoj dimenziji koja dominira svim životnim segmentima, tjera na prilagodbu, promjenu, privremenu transformaciju. Upravo je to ono što držim zaraznim, posebnim i dobrodošlim.

Do danas sam bio na nekoliko sličnih rezidencija/radionica koje se održavaju po različitim jadranskim otocima. Šolta, Susak, Lastovo, Mali Lošinj, Vis, Silba… Formate takvih radionica zapravo najviše određuje dostupnost pojedinog otoka, odnosno njegova infrastruktura. Otočka izoliranosti I njene posljedice potiču sudionike na aktivnije i kreativnije oblike komuniciranja.

Radujem se svakoj novoj sličnoj akciji ili manifestaciji koja slabije naseljene otoke barem u nekom periodu godine dodatno oživljava i ostavlja promišljene tragove djelovanja. Bilo bi zanimljivo vidjeti da jednog dana imamo neku vrstu platforme koja će sve slične otočke akcije svesti barem na kratko, na određeni oblik zajednički usmjerenog djelovanja i suradnje. Od umjetnosti do ekologije, kao i valorizacije prirodnih i kulturnih resursa takvih jadranskih otoka. Posebnost projekta biševske art rezidencije osim po prirodnim/dominantnim specifičnostima otoka je u naglašenom ekološkom aspektu življenja.

Izoliranost pučinskog otoka diktira racionalno raspolaganje svim bitnim resursima: vodom, hranom, prostorom i vremenom. Odnosi među ljudima se time mijenjaju, naše djelovanje se mijenja, nameću se neki drugi prioriteti, i oblici suradnje/suživota. Između ostalog fascinira Stjepanova vizija da prostor djelovanja/življenja postepeno (uz pomoć sudionika) oblikuje u skoro pa samoodrživ sustav u kojemu svi participiraju. Tu je za sada moje djelovanje orijentirano na izradu murala na fasadi i malih likovnih intervencija u okoliš imanja. Cilj je da svako djelovanje bude odmjereno, decentno i primijenjeno (nikako samo sebi svrhom).