Nepravda i dječje suze bole, ali neprimjereni statusi nisu lijek

Korak naprijed - natrag dva, tako nekako bi se mogli opisati pomaci u odnosima krovne kuće hrvatskog nogometa i Hajduka. Dok službene delegacije obje strane pokušavaju odnose pomaknuti s mrtve točke, neodgovorni pojedinci opet sve vraćaju na početak.

Hajdukovi pioniri suznih su očiju napustili teren nakon današnjeg finala kupa protiv Osijeka, ali nisu to bile suze zbog poraza, nego suze zbog nepravde, zbog silnih kartona koji su ih desetkovali i ostavili u neravnopravnom položaju.

I nije to prvi put ove sezone da Hajdukova djeca suznih očiju zbog nepravde napuštaju travnjake. Ono čemu smo godinama svjedočili na utakmicama seniora, preselilo se na utakmice mlađih kategorija, daleko od očiju javnosti, daleko od pozornosti medija...

Dječje suze bile su kap koja je prelila čašu strpljenja brojnih navijača Hajduka, među njima i povjerenika za navijače Kristijana Petrica, koji je na svom privatnom profilu na društvenoj mreži napisao status pun teških riječi.

- Najteže mi je kao i svakom čovjeku vidjeti suze bespomoćne djece koju potkradaju ''veliki Hrvat'' koji obavljaju dužnosti unutar HNS-a, a svi zajedno imaju pet dana Domovinskog rata. Poruka je da vas sve skupa nabijem na kitu, jer će te na koljenima doći moliti da igrate u Splitu. Hrvatska u srcu, Hajduk živi vječno - napisao je Petric, koga su dječje suze očito pogurale preko ruba. 

Pa ako je njegov revolt i shvatljiv, neprihvatljivo je da se digao iznad kluba. Kako god okrenuli, Petric je zaposlenik Hajduka, i kao takav mora imati odgovornost za izgovorenu i napisanu riječ, bez obzira što je napisana na privatnom profilu. Objavom je postala javna, a dodatan problem je Petriceva funkcija, on je zadužen za komunikaciju s navijačima, i ima i te kakvu odgovornost. 

Ma koliko Petric bio ogorčen nepravdom, to mu ne daje za pravo da dolijeva ulje na vatru, to jednostavno nije način i ne ide u smjeru popravljanja odnosa, nego u smjeru  ponovnog udaljavanja čelnika Saveza i čelnika Hajduka od stola. Ne priliči mu to ni kao roditelju, ni kao nogometnom djelatniku, na koncu ni kao čovjeku koji je mladost i zdravlje ostavio na ratištima boreći se za Hrvatsku.

Odnosi HNS-a i Hajduka bili su do nedavno toliko katastrofalni da se nakon ruskog srebra politika odlučila umiješati, i pod svaku cijenu riješiti problem. Prvi korak bio je sjesti zaraćene strane za isti stol i otvoriti razgovore, a krajnji cilj ugostiti Mađarsku na Poljudu. U tom smjeru su odaslane pomirljive poruke, u tom smjeru su se i vodili razgovori...  

Pritisnut politikom HNS je ponudio brojne ustupke, problematični Davor Šuker daleko je od stola za kojim se pregovara, Bruno Marić, Damir Vrbanović, Željko Širić, Zdravko Mamić... pospremljeni su u ropotarnicu povijesti, uvođenjem VAR-a suđenje bi se napokon trebalo dovesti u red, vjerojatno će se vratiti i ugašena Udruga prvoligaša...

Trebalo je još puno toga napraviti i popraviti, prije svega počistiti brojne poslušnike koji su instalirani u vremenima u kojima je hrvatskim nogometom vladao međugorski bjegunac, ali, išlo se u dobrom smjeru... No što to sve skupa vrijedi kad neodgovorni pojedinci na terenu i oko njega u trenu sve pokvare. I to zbog utakmice pionira!?