Što najčešće čujete kad se otvori neka afera? "Neka institucije rade svoj posao". To govore i oni koji progone i oni koji su progonjeni. Samo, kako se možemo uzdati u institucije kad su one često problem, a ne rješenje?
Koja je najstrašnija izjava koju možete čuti u ovoj državi?
"Neka institucije rade svoj posao".
To zvuči poput kletve. Možda čak i uroka. Svakako prijetnje.
U istom danu i Andrej Plenković i Milijan Brkić, dakle dvije sukobljene stranke u aferi SMS, izjavili su skoro istu stvar: pozvali su institucije neka rade svoj posao.
I ne samo oni. Ministar Lovro Kuščević oporbi je poručio da ona "mora razumjeti da institucije rade svoj posao". Nekidan je Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara, objasnio kako je svrha njegova antivladina prosvjeda branitelja i desničara "osnažiti institucije da rade svoj posao". Čak je i Branimir Glavaš - pazite, Branimir Glavaš! - pozvao institucije da rade svoj posao i progone ratne zločine "sva svim stranama".
Nakon što je godinama ponižavao te institucije, bježao od njih, pokušao ih podmititi i sada održava vladajuću većinu jer shvaća da institucije to najbolje razumiju.
Zajedništvo je ostvareno: i oni koji se brane i oni koji optužuju jednako se uzdaju u hrvatske institucije.
Podobnost i nesposobnost
Međutim, kako bismo uopće mogli "pustiti institucije da rade svoj posao" kad su baš te institucije često glavni problem?
Ili se njima upravlja iz pozicija političke moći ili se institucijama rovari kroz paraobavještajno podzemlje, koruptivne radnje, pritiske i ucjene, kumove i šofere.
Jedni računaju na političku podobnost institucija, drugi na njihovu nesposobnost.
HDZ vjeruje institucijama nakon što je na njih izvršio desant čim je preuzeo vlast. Napravio je čistku u institucijama, posmjenjivao stari kadar i instalirao onaj podobni, riješio se pravobraniteljica, kao i šefice povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa.
Imenovao novog glavnog državnog odvjetnika nakon što je premijer onog starog ponizio na press konferenciji.
Kad se, dakle, pozivaju institucije da rade svoj posao pitanje je što te institucije uopće rade i za koga rade. Ili još bolje, što ne rade ili što ne smiju raditi.
Kad bi institucije u ovoj državi doista radile svoj posao, vjerojatno se ne bismo koprcali u ovakvom koruptivnom, nepotističkom, klijentelističkom blatu.
Institucije su problem, a ne rješenje.
Klijenti i slabići
Ministar policije Davor Božinović izjavio je ovih dana kako "institucije rade neovisno o politici". Naravno, zbog toga se svaki premijer grčevito bori da postavi svoju osobu od povjerenja na mjesto ministra policije. A potpredsjednica Vlade zove tajnu službu kako bi nezakonito izvršila sigurnosnu provjeru. Ili premijer ignorira institucije i zajedno s tom istom potpredsjednicom okupi svoje prijatelje da napišu zakon i na njemu onda masno zarade.
Zašto, s druge strane, Milijan Brkić vjeruje institucijama? Zato što ih je nakrcao svojim ljudima, kumovima, suborcima, stranačkim jatacima, klijentima ili slabićima.
Zbog takvih institucija i ljudi u koji ih vode često padaju istrage, provaljuju se obavještajne akcije, upozoravaju se osumnjičenici, bježe optuženici, uništavaju dokazi...
Također, premijer Plenković poručuje kako su institucije "potpuno neovisne o izvršnoj politici". "To nije način na koji ja ili ova Vlada radimo". Zato je vjerojatno i pozvao Dinka Cvitana u Vladu da mu dodijeli instrukcije o tome kako će istraživati aferu s dnevnicama u Vladi.
Dakle, kad čujete da se netko iz HDZ-a, iz bilo koje frakcije, poziva na institucije, možete biti sigurni da to ne miriši na dobro.
Ili će vladajuća frakcija manipulirati institucijama u svrhu unutarstranačkog obračuna ili se ona suprotna frakcija uzda u svoje ljude (vozače, kumove, suborce, kolege) u tim institucijama.
Uglavnom, hrvatske institucije vrlo često tek pokrivaju ili legaliziraju kriminal, korupciju, nezakonitosti, malverzacije protiv kojih se trebaju boriti.
I zato nas treba biti strah kad čujemo da netko poziva institucije "da rade svoj posao". Jer to često nisu čista posla.
