Ne podnosim kinesku hranu, ali ni oni ne podnose ćevapčiće...

Iz Kine je pandemija korona virusa krenula, a kako se čini, tamo će se situacija najprije i normalizirati. Već neko vrijeme nema novooboljelih, proradio je i javni prijevoz u Wuhanu iz kojeg je sve i krenulo, stanje se pomalo normalizira, pa su i sportaši počeli s treninzima. Među ostalima i nogometaši Guizhou Hengfenga u kojem igraju naša dva napadača, Nikica Jelavić i Anton Maglica.

Njih dvojica su doduše još dva dana u samoizolaciji, no od ponedjeljka bi se trebali priključiti treninzima s ostatkom momčadi, a uskoro i utakmicama.
- Svi se nadaju da bi najkasnije početkom svibnja trebalo početi prvenstvo, no još su oprezni. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati, koliko dugo će proći dok vlasti ne odobre igranje utakmica, ali nadamo se brzo, već smo svi jako nestrpljivi – javio nam se Maglica iz karantene.

- Kad je krenulo ovo s koronom mi smo bili na pripremama na Tajlandu, nakon toga je bila kineska nova godina pa su nas dvojicu pustili kući. Nakon par odgoda javili su nam da oni dolaze na pripreme u Bijeljinu, što je 50-ak kilometara od mene. Bila je to sjajan vijest, u Bijeljini smo se pripremali, a kad je i kod nas krenula opasnost od korone, oni su se odmah vratili kući, a sedam dana kasnije i nas dvojica. No svi koji se vraćaju u Kinu moraju obavezno u dvotjednu karantenu, tako smo i mi u hotelskim sobama.

Iako grad Guizhou ima preko 5 milijuna stanovnika, samo je jedan zabilježeni slučaj zaraze korona virusom, no svi se pridržavaju pravila ponašanja.
- Nas dvojici je odmah u zračnoj luci izmjerena temperatura, i još par puta tijekom leta. Čim smo sletjeli odmah su nas odveli na testiranje u posebnom kombiju i nakon toga u karantenu. Svi s kojima smo bili u kontaktu imali su maske i rukavice, i svaki dan su nas kontrolirali. Koliko čujem, u Kini nema novih slučajeva osim kod onih koji se vraćaju iz inozemstva, no oni su svi u karanteni... Ovdje su ljudi ozbiljno shvatili problem a pomogli su i strogi zakoni, svima koji izađu iz izolacije na svoju ruku prijeti kazna dugogodišnjeg zatvora – otkriva Maglica i dodaje:

- Vidim da se kod nas mjere baš i ne poštuju. Ne znam zbog čega, pa zar nije lakše dva tjedna provesti u karanteni pa da ovo zlo prođe, nego da se ljudi ponašaju neodgovorno, pa neki i umiru. Svi misle neće mene.... Nije kasno da se ljudi opamete i slušaju liječnike, dva tjedna u karanteni nisu ništa u usporedbi s izgubljenim životom...

Maglica je u Kinu došao prošle godine, odigrao je 21 utakmicu i zabio 16 golova uz pet asistencija. Sjajan učinak, no izostao je cilj sezone, plasman u Prvu ligu.
- U zadnjem kolu trebali smo pobjedu, no izgubili smo i sad krećemo ispočetka. Nadamo se da ćemo uspjeti ove godine. U momčadi nije bilo puno promjena, svega dvojica novih igrača, ali vidjet ćemo što će biti još do početka sezone.

U snalaženju mu je pomogao Nikica Jelavić, koji je stigao godinu ranije. To što su obojica klasični napadači nije im smetalo da se zbliže i ne gledaju jedna na drugoga kao na konkurenciju, nego kao podršku.
- Nikica mi je jako pomogao, nije se lako snaći u Kini, ovdje nitko ne govori engleski jezik, hrana je jako čudnog okusa... Odmah smo se zbližili, pomažemo jedna drugome koliko možemo... A što se tiče konkurencije, mogu igrati dva stranca u postavi, a najsretniji smo kad smo to nas dvojica, jer se najbolje slažemo...

Grad Guizhou za kineske je prilike mali gradić iako ima pet milijuna stanovnika.
- Ne vjerujem da ima više od deset stranaca, kad se vidimo u gradu skoro da se pozdravljamo sa svima koji nisu Kinezi. Oni nas čudno gledaju, vjerojatno smo nekima prvi stranci koje su vidjeli u životu... Šangaj ili Peking su druga priča, ali Guizhou je njima mali gradić, skoro selo. Nema ni puno restorana s internacionalnom kuhinjom i to mi je najveći problem. Sve je drugačijeg okusa, čak i piletina nema okus kao naša. 'Egzotičnu' hranu poput zmija ili šišmiša nisam ni vidio, a kamo li probao... U klubu se trude, pokušavaju nam osigurati europsku hranu, ali nismo uvijek u mogućnosti birati. Njima je to čudno, ali kad su došli na pripreme u Bosnu ni njima se nisu svidjeli ćevapi...

Problem je i s jezikom.
- Imamo prevoditelja, ako idemo negdje povedemo ga sa sobom, ali ako idemo na kavu ili na kratko prošetati, onda se snalazimo i sami. Inače, Kinezi su dobri i ljubazni, hoće pomoći, ali što vrijedi kad te ne razumiju, a ni mi njih... Par riječi i to je sve...
Obojicu muči nostalgija, Jelaviću je obitelj u Zagrebu što je dodatni problem, a obojici fali i more, utakmice Hajduka....

- Dugo sam živio u Splitu i na Cipru i navikao sam na more, nema ljepše nego kad ga vidiš s prozora. A Hajduka pratimo obojica, nemamo naše programe ali snađemo se, ima linkova pa pogledamo utakmicu kad stignemo, ili pratimo kretanje rezultata na mobitelu ako smo na putu. Puno se toga promijenilo, od onih koje znam tu je Juranović te Caktaš i Tudor, ali oni su već bili vani pa su se vratili...

Maglica je bio dosta osporavan dok je igrao u Hajduku, no igrama u Apollonu iz Limassola i Hengfengu pokazao je koliko je dobar i efikasan.
- Bilo je kako je bilo, na dušu onima koji nisu vjerovali u mene. Ja sam zadovoljan mojom karijerom i ne žalim ni za čim...- zaključio je Maglica.