Dino Sokolović: Vratio sam se svojoj prvoj ljubavi - rukometu

Ovako, dečki, loptu možete držati najviše tri sekunde, a onda morate ili pucati na gol ili dodati. Ostalo ćemo rješavati postupno, govorio je izbornik Dino Sokolović (28) novopečenim rukometašima.

Povijest će zapisati da je prvi rukometni trening u Hrvatskoj za osobe s invaliditetom bio 23. studenog 2017. u dvorani na zagrebačkoj adresi Kušlanova 59a. 


Izbornik, igrač...

Zapisat će da je na taj prvi trening došlo 14 igrača. A sve ih je okupio Dino, najbolji hrvatski skijaš za osobe s invaliditetom i dvostruki olimpijac.

- Trenirao sam rukomet prije prometne nesreće 2003., kad sam ostao bez obje noge. Bio sam član Zagreba. Evo, nakon 14 godina opet se vraćam najvećoj ljubavi - kaže nam Dino.

Za početak je on izbornik, trener, igrač i sve drugo što treba.

- Svi dečki koji su došli članovi su dvaju zagrebačkih košarkaških klubova. Ideja da krenemo s rukometom postoji već neko vrijeme, a uz pomoć Zagrebačkog rukometnog saveza konačno je sve i zaživjelo - rekao je Dino.

U srijedu će odigrati i prvu, povijesnu utakmicu. U goste im dolaze Talijani, a susret će odigrati u ŠD-u Trešnjevka u Zagrebu (17 sati).

- Bili smo malo pogubljeni na prvom treningu, ali brzo smo se prilagodili. Slično je kao i košarka, u kojoj napadaš koš, a u rukometu gol. Treba nam samo malo vremena da se uigramo, a kasnije će doći i taktika - rekao je Ante Štimac (39), jedan od najboljih hrvatskih košarkaša u kolicima.

Sport otvara vidike

- Bit će on i naša prva rukometna violina - nasmijao se Dino.

Ante je i jedini košarkaški profesionalac u ekipi, igrao je 12 godina u Italiji, a posljednje tri sezone igra za jedan banjolučki klub.

- Vani se može živjeti od košarke u kolicima, vrhunski igrači mogu na godinu zaraditi između 60.000 i 70.000 eura - istaknuo je Ante, koji je kao beba zbog liječničke pogreške ostao nepokretan.

A Dino je sa samo 14 godina u prometnoj nesreći ostao i bez majke te dva brata, no usprkos toj tragediji inspiracija je mnogima s invaliditetom.

- Uvijek potičem ljude da se bave sportom, pogotovo je to važno za osobe s invaliditetom. Otvara im nove vidike i može im pokazati za što su sve sposobni i da ne postoji gotovo ništa što ne mogu - rekao je Dino.

Na prvi trening došao je Aleksandar Kaluđerović (34). I on je bivši rukometaš, a stradao je prije šest godina na biciklističkom treningu. Premda rukama ne može uhvatiti loptu, odazvao se na poziv u reprezentaciju.

Nitko neće na gol

- Volim sport, koji mi je ujedno najveća motivacija. Igrao sam prije nesreće rukomet u nižim hrvatskim ligama, tako da možda mogu dečkima pomoći ponekim savjetom. Ma sport je kao ovisnost, kad se navučete, gotovi ste - kaže Aleksandar.

Na prvom treningu najteže je bilo pronaći golmana. Nitko se baš nije gurao na gol.

- Imam golmana, nazvao sam jednog dečka, koji je odmah pristao. Sreća da je tako - rekao je Dino.

Kolica? Koštaju više od 30.000 kuna, pa i puno više, no nasreću, dečki već imaju svoja jer igraju za košarkašku reprezentaciju.

- Skupo je i njihovo održavanje. Pazite, pa samo jedna žbica košta 150 kuna - kaže Ante.

Usprkos svim životnim nedaćama dečki su se s osmijehom uhvatili novog sporta. I ponovno ispisali povijest kao prva hrvatska rukometna reprezentacija za osobe s invaliditetom.