'Nastavni plan se na današnje učenike vrlo loše primjenjuje'

Osnovni problem obrazovanja nije preopterećenost programa, nego njegova primjena na današnju djecu.

Moramo znati da staromodni tip školskog sata pada u vodu, znači trajanje 45 minuta, odnosno uvod 5 min, koncentrirana nastava 30 min i završno ponavljanje 10 min. Takva koncepcija pada u vodu jer današnja djeca koncentraciju drže maksimalno 10 min., nakon čega treba biti neki vid opuštanja, sat može trajati ukupno 45 minuta, ali se zato cijela koncepcija pripremanja za nastavu mora promijeniti. Tih 10 minuta koncentracije mora se efikasno iskoristiti. Drugi dio je mijenjanje satnice nekih predmeta.

Ako znamo da fina motorika zauzima najveći dio mozga i zaslužna je za veliki razvoj samih kognitivnih sposobnosti, kao i akomodacija oka na spektar boja onda je potrebno vratiti predmete kao što su tehnički odgoj i likovni koji upravo rade na tim dijelovima razvoja.Zašto treba poraditi na motorici i akomodaciji oka? U posljednje vrijeme zabilježen je porast djece s vidnim poteškoćama u grafomotorici, s poteškoćama kao što su disleksija i diskalkulija. Razlog toga je što je u ranoj fazi odrastanja dijete izloženo tehnologiji kao što su igrice, mobiteli itd.

Djeca ne komuniciraju dok gledaju TV ili se igraju na računalu i preblizu su ekranima iskrivljujući percepciju prirodne slike. Sve to dovodi do oštećenja s kojima djeca dolaze u školu, a nastavni plan i program škole koncipiran je ne da im pomogne, nego da još više nastavi oštećenja smanjujući broj sati predmeta koji rade upravo na tim centrima razvoja.

Dragan Roksandić

Jedino što ja kupujem za svoje učenike na nastavi su bombončići da se tu i tamo malo zaslade. Roditelji svako polugodište daju po 20 kuna za kopiranje, a mi sami radimo testove.

Imamo laptope, projektore i završili smo ECDL tečajeve te to primjenjujemo u nastavi i u radu s djecom, odnosno našim učenicima. Ali nemamo skupih stručnih usavršavanja (ni mi ni ravnatelj) na kojima bismo mogli steći dodatna iskustva kako bismo poboljšali nastavu, odnosno lakše i bolje prenijeli znanje na naše učenike koje će im poslije dobro doći u životu i u poslu. Ako danas zatražim nešto za nastavu, to ću dobiti u najskorije vrijeme. Suosjećam s kolegama iz drugih škola koji nemaju takve uvjete, ali zapitajmo se kako to da neki mogu, a neki ne?

Frane

Učiteljica sam i radim u školi 27 godina. Kod nekih ravnatelja dobili smo sve za rad, a kod nekih gotovo ništa ili jako malo uz mnogobrojne prigovore da nema novca. Ali uvijek ima novca za seminare ravnatelja, pedagoga, računovođe i tajnice. To nikad nije problem, a dobiju i dnevnice, za razliku od učitelja kojima dnevnice isplaćuju turističke agencije ako idu na ekskurziju (a to, ustvari, plate roditelji u cijeni ekskurzije). Žalosno! I mi smo zemlja znanja! 

peglica

Preteško je naše obrazovanje, preopširno je to sve. I kod nas je najbitnija ocjena, a ne znanje.Sve skupa ne valja, ali, naravno, nikad se ništa neće promijeniti.

gđa78

Svi profesori misle da su njihovi predmeti najbitniji i traže maksimum, ali ne izdvajaju suštinsko i bitno. Naravno, njima je bitno sve. Tako dolazi do prezasićenosti.

blabla12345

Prevelika količina informacija koju učenici trebaju zapamtiti u kratkom vremenu ne daje dovoljno vremena za povezivanje tih informacija u smislenu cjelinu.

Zoran 7

Djeca u četvrtom razredu osnovne škole po svojim mentalnim sposobnostima ne mogu shvatiti protok vremena, a učimo ih o prodoru Turaka u Europu. 

Klinkica