ZNA SVOJ POSAO Hitmejker je napisao ‘Ti me izluđuješ’ i stvorio velike zvijezde. Svi dolaze u Lisinski pjevati na ‘Zovem prijatelje moje’, koncertu njemu u čast
'Nas trojica iz Tutti Fruttija smo se šlepali uz Ivu Amulića'
Prolazio sam kroz mnoge faze u karijeri u kojima je ego trebao biti smanjen na minimum. Prvo s Tutti Fruttijem, a onda i sa Severinom, rekao nam je Tomislav Mrduljaš (57). Skladatelj i producent zvuk Tutti Fruttija stvorio je sredinom 80-ih u svojoj sobi. Tri mjeseca nije izašao iz nje, čak ni na dvorište. Stihove je pisao Nenad Ninčević i tražili su pjevača.
I oni su dolazili u Mrduljaševu sobu pokazati se. Među njima je bio i Goran Karan. Snimio je prvi demo "Ti me izluđuješ", a na kraju su ipak odabrali Ivu Amulića. Neno Ninčević, Ivo Amulić. Joško Guinović i Mrduljaš preko noći su postali veliki frajeri. Publika, priča Mrduljaš, najviše gleda pjevača pa je tako Ivo bio najpopularniji u bendu. Tu i tamo, kaže, netko bi upamtio gitaristu ili bubnjara.
– Ivo je bio najeksponiraniji i najpopularniji, a nas trojica smo se šlepali uz njega. Tek kad bi on podijelio autograme, mi bismo došli na red – kaže nam Mrduljaš.
Prvi veliki udarac na njegov ego bio je raspad Tutti Fruttija. Nakon odslužene vojske, naime, odlučio je ne vratiti se u bend. Razišli su im se afiniteti prema glazbi. Mrduljaš je bio rock nastrojen, volio je taj tvrđi zvuk koji je bio prisutan na prva dva albuma. Kad se vratio iz vojske, u bendu se više nije osjećao doma.
– Teška odluka. Ali imao sam svoj put i svoje afinitete od kojih nisam htio odustati. Poslije je počeo rat, nije mi se razmišljalo o glazbi. Snimili smo preko 50 domoljubnih pjesama kod mene u studiju – priča Mrduljaš.
Severina ga se u to vrijeme dojmila kao kompletna osoba koja ostavlja dojam na pozornici. Ali u Splitu nije imala medijsku prezentaciju kakvu bi dobila u Zagrebu. Došao je onaj poziv Zrinka Tutića i Severina se spakirala put Zagreba.
– Zrinko joj je mogao više pružiti, ja sam to prihvatio. Nije mi bilo pravo ali sam prihvatio jer sam znao što joj treba – govori nam Mrduljaš.
Danas je iza njega više od 30 godina karijere. Pamti trenutke koji su, priča, bili dobar trening za glavu, ego, za preispitivanje jesi li na pravom putu ili ne. Završio je srednju za fizioterapeuta, upisao pravni fakultet, a na kraju ga je glazba uzela. Glazba je, kaže, njega izabrala, ne on nju. U početku je svirao u bendu, po terasama, zarađivao je za džeparac, a onda je došla faza pisanja. Ne pamti na što je potrošio prvi honorar, ali sjeća se da nije bio velik.
– Svirali smo u nekoj diskoteci i gazda je htio da sviramo 'na ulaz'. Onda je shvatio da će klub biti pun, pa se predomislio i ipak je išlo na fiksan iznos. Tu smo jako puno izgubili. Dva koncerta bila su rasprodana. I prije svirke sam zarađivao, čistio po građevinama. Mogli su mi roditelji pomoći, ali ja sam htio biti svoj, zaraditi za sebe – prisjeća se Mrduljaš.
Roditelji su, dodaje, uvijek bili uz njega. Pratili su njegov rad i nisu ga sputavali. Prvi megahit koji je napravio bila je pjesma "Ti me izluđuješ". Tad je upoznao osjećaj kad izađeš na pozornicu a svi pjevaju tvoju pjesmu.
– Kažeš "Aha, vauuu, to je to", ali brzo se navikneš i postane ti normalno da dvorane pjevaju tvoju pjesmu. Ali uvijek sam sretan kad pjesma dopre do naroda. Sve sam probao u glazbi, čak i pjevati. To mi nije išlo. Svirao sam gitaru na prve dvije ploče Tutti Fruttija, radio sam aranžmane, rad u studiju me zanimao – govori.
Iza sebe ima puno uspješnica. Ponosi se "Jugom", "Bez tebe", "Dobro mi došla ljubavi"...
– Autora uvijek nešto obilježi. "Jugo" mi je pri srcu, pjesma je polučila najveći uspjeh, imala je i težinu i pamtljivost i prihvatljivost za mase. Dobili smo Porin za hit godine i pjesmu godine - kazao je.
Priznala ga je struka i publika. Draga mi je i "Bez tebe". Cijela dvorana pjeva je jače nego "Jugo". Među najdražima su i "Što ako ona je tu", koju je pjevala Vesna Ivić, i "Ne voliš me više" Marijana Bana. Nakon Severine kao mladog izvođača otkrio je i Giuliana, kojemu je napisao najveće uspješnice.
Pjevač je došao kod njega u studio s grupom "Feeling". Mrduljaš kaže da je odmah vidio potencijal. Ljudi su odlično reagirali na Giuliana, a nikakvih problema nije bilo u studiju. Vjeruju mu kad pjeva, prenosi energiju na publiku. Počeli su raditi, a Mrduljašev stil pisanja i Giulianov način pjevanja su se poklopili. Tad je, na iznenađenje svih s kojima je radio, došlo do faze kad deset godina nije napisao pjesmu.
– Nije mi se dalo pisati. Napisao sam možda deset dječjih pjesama kad bi me Jovica Škaro i pokojni Zoran Bilan to tražili za dječji festival. Nije me privlačilo. Pitali su i pjevači da im napišem pjesmu, nije mi se dalo. S Gibonnijevim tatom sam o tome pričao, rekao mi je da je to skroz normalno. Neki veliki skladatelj, rekao mi je, nije radio 15 godina, a onda je napravio maestralno djelo – govori Mrduljaš.
Ni s Giulianom tad nije radio, jer nije znao što bi mu napisao. Uhvatio se 2005. vođenja Splitskog festivala. To je, smatra danas, bilo loše jer ga je odmaknulo od autorskog rada, ali s druge strane dalo mu je novu energiju da nešto da gradu i festivalu.
– Svi se mi ponosimo festivalom. Rodio sam se 500 metara od Prokurativa, trenirao sam veslanje u Gusara, slušao "Copacabanu" na treninzima, ostalo je kao odjek djetinjstva, života, pa sam bio ponosan kad mi se pružila prilika voditi festival – kaže.
Estradne kuhinje nikad ga nisu dovele do toga da kaže 'neću više'. Mrduljaš pamti samo sretne dane, a zločestoće mu na jedno uho uđu, na drugo izađu. O Splitskom festivalu uvijek i svatko ima nešto za reći. Mrduljašu kritika dobro dođe, voli je poslušati. Ne voli degutantnu kritiku, onu koja prelazi mjeru pristojnosti, izrazito subjektivnu. Iako vodi festival koji uvijek privuče pažnju, ističe da ne voli šušur.
– Nije moj mir najbolje rješenje za uspješno bavljenje ovim poslom, ali je rješenje za život, poslovni i privatni. Ne uznemiravam se. Posao dolazi i odlazi, a ti ostaješ. Kao zdrav ili bolestan, normalan ili nenormalan. Nisam čovjek za pozornicu, to sam davno shvatio. Pozornica me ne voli, a ni ja nju ne volim – kaže.
Za brojne stihove zaslužna je i njegova supruga Dijana. Ona je potpisana ispod "Život si moj potrošila", "Ćutim se lipo"... , njihov sin Luka studira FER, ali ima i afiniteta prema glazbi. Luka je najbolji prijatelj s Random Stipišićem, Gibonnijevim sinom. Mrduljaš ih hvali da su odlični momci, rade pjesme po svojoj duši, imaju i žicu i bokun talenta. Obojica su nedavno bili u splitskom HNK na Autorskoj večeri Tomislava Mrduljaša.
– Više su tapkali nogama, jer to nije njihova glazba. Došli su kao podrška, naši sinovi, Gibo, mnogi prijatelji. Srce mi je bilo veliko, ispunjeno. Jer tad sam vidio da imam prijatelje koji su se uvijek spremni odazvati i to je najveće bogatstvo čovjeka. Kad prođu godine, ti se okreneš i maš koga nazvati. Vidiš da nisi potrošio vrijeme u radu i utrci za novcem, da uz sebe imaš drage ljude - kaže.
Prekrasnu večer splitskog HNK, na kojoj su pjevali Petar Grašo, Zorica Kondža, Alen Nižetić, Tiho Orlić, Mia Dimšić, Petar Dragojević, Jelena Rozga... ponovit će u siječnju i u zagrebačkom Lisinskom. Mrduljaš ističe da do koncerata "Zovem prijatelje moje" nikad ne bi došlo bez Milana Milasa, zapovjednika orkestra Hrvatske ratne mornarice i dirigenta Tončija Ćićerića. Rekli su mu da žele napravili večer njegovih pjesama i drugi dan su rezervirali termin u HNK. Mrduljaš je mislio da je u problemu, da ga je
projekt nadrastao, iznenadio se kad se HNK rasprodao u deset dana.
– Nisam stigao kupiti ulaznice za sebe i prijatelje kojima sam ih htio darovati. Činilo mi se iluzijski, preoptimistički, a prodalo se odmah. Prihod smo dali u splitsku bolnicu, za odjel anesteziologije. To isto ponovit ćemo u Zagrebu, prihod od ulaznica dati ćemo za udrugu "Solidarnost". Jako sam zahvalan generalu Mladenu Fuzulu koji sve to podržava – rekao je Mrduljaš.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...