skorpion na obali rijeke nagovara kornjacu da ga na svojim ledjima prenese na drugu obalu. kornjaca ga glatko i odrjesito odbije: "necu, tvoj je ubod smrtonosan, ako me ubodes, umrijecu." on moljaka dalje: "ma necu," kaze "stvarno moram stici na drugu stranu, ako te ubodem, utonut cemo oboje, zar ne?" a kornjaca opet odlucno kaze: "ne". on joj zorno ilustrira da je to nista ne kosta, a ionako ide na drugu stranu. ali ona i dalje tvrdoglavo ponavlja svoje "ne". "mozes mi vjerovati," uporno ce skorpion "necu te ubosti, molim te prevedi me" i tako nakon silnog navaljivanja i obecavanja da joj nece nauditi kornjaca ipak pristane. zaplivaju zajedno i kornjaca spretno savladava struje i cuva skorpiona na suhom. negdje na sredini rijeke kornjaca osjeti nesto ostro u vratu, bolno iskrivi glavu shvativsi da umire od njegovog uboda i zadnjom snagom ga upita: "pa zasto si to uradio, zasto?" i dok zajedno tonu u dubine rijeke skorpion samo izusti: "sta mogu, takav sam."