Psihijatrijski poremećaji su najčešći uzroci suicida, u gotovo 90% slučajeva. Od toga, depresivni poremećaj je uzrok suicida u 60 do 80% slučajeva. Zlouporaba psihoaktivnih tvari i alkohola, naročito u mladih je drugi po učestalosti uzročnik suicida, od 5 do 15%, dok su psihotični poremećaji treći uzrok suicida u oko 10% slučajeva, a zatim slijede demencija i delirij. Žalovanje i dugotrajne socijalne poteškoće (npr. nezaposlenost), uzročnici su suicidalnog ponašanja. Socijalna izolacija - samački život, nedostatak povjerenja i topline, također mogu biti uzročni čimbenik za suicidalno ponašanje. Somatske bolesti koje izazivaju patnju, teške kronične bolesti mogu biti uzrokom suicidalnog ponašanja. U Hrvatskoj se u zadnjem desetljeću svake godine ubije prosječno 1000 ljudi, ali to je samo vrh ledene sante. Na svako izvršeno samoubojstvo dolazi nekoliko pokušaja (po nekim statistikama, čak osam), a na svakog tko pokuša samoubojstvo postoje još tri osobe koje o suicidu razmišljaju ili ga planiraju. To su deseci tisuća hrvatskih građana čiji je život toliko bolan da su ga se voljni odreći unatoč tome što zive u kulturi koja život nametljivo propagira kao "najveći dar". Suicid je jedan od najslabije i najpogrešnije shvaćenih ljudskih postupaka. Između ljudi kojima je suicid prihvatljiva opcija i onih koji se nikad nisu poželjeli ubiti ili općenito umrijeti postoji, zasad, nepremostiv jaz, koji onima prvima samo pogoršava osjećaj očaja i bespomoćnosti te ih gura bliže smrti.