I ja sam nogometni zaljubljenik i navijac i to veliki, al nikad mi nije bilo jasno zašto se navijacke skupine kod nas toliko mrze da ih se ne smije cak niti blizu smjestiti na stadionu nego skroz na suprotnim tribinama da ne bi došlo do tuce, i to uz veliko osiguranje zaštitara i policije. Kad gledam europske utakmice uživam gledajuci suparnicke navijace koje dijeli samo mali kordon zaštitara u žutom i niti se gađaju nit bacaju jedni drugima zapaljiva sredstva a toliko su blizu da bi mogli pljunuti jedni druge. I naši navijaci kad idu vani se ponašaju u skladu sa europskim normama i standardima, u vecini slucajeva, al kod nas to nije slucaj,,,i nikad mi to nije bilo jasno i nikad mi nece biti jasan taj animozitet i rivalstvo koje granici sa mržnjom, toliko velik da svaku utakmicu naših najvecih klubova mora osiguravati mnoštvo policije i redara. Nasi navijaci bi se trebali ugledati na škotske navijace koji skim god igrali navijaju iskljucivo za svoje, ne vrijeđaju protivnike, ne napadaju protivnicke navijace, piju, pjevaju i vesele se zajedno sa protivnickim navijacima. Zar ne mogu Torcida i BBB uoci utakmice na trgu zajedno piti i pjevati a na utakmici svak za svoje? Zasto navijac Hajduka u bijeloj klupskoj majici ne smije sjesti na sjeveru ili Istoku Mamsimira i obrnuto: zašto Dinamov navijac u plavoj majici ne bi smio sjesti na istoku Poljuda? To je stvar mentaliteta, odgoja i stanja u državi jer kad navijaci svakodnevno slušaju svoje politicare kako im je jug kriv ili sjever za sve nedace tada se to i na njih odrazi. Ja živim za dan kad ce se navijaci klubova u Hrvatskoj ligi zajedno bez pratnje policije družiti prije, za vrijeme i nakon utakmica.