Da se kratko prisjetimo. Prije vojne intervencije i uvođenja zapadne demokracije, Libijci su imali besplatno školovanje i liječenje. Računi za struju nisu postojali, jer je električna energije za građane bila besplatna. Krediti kod banaka bili su beskamatni. Svaka majka bi nakon poroda dobila 5 tisuća $. Svaki bračni par nakon sklapanja braka, primio bi od države 50 tisuća $ bespovratno, kako bi mogao kupiti stan. Prilikom kupovine automobila, svaki Libijac mogao je računati na 50% participacije od strane države. Cijena goriva iznosila je 0,14 $. po litri itd. Tada nije nitko u Libiji niti u snu pomišljao da će jednoga dana morati pobjeći iz svoje zemlje. U proteklom radoblju EU se bavila uvođenjem demokracije u zemljama Afrike i Bliskoga Istoka, uglavnom putem NATO saveza. Takvo je ponašanje izazivalo žestoke polemike i suzdržanost mnogih u Europskom parlamentu. Djelomice zahvaljujući pojedinim članicama EU, uništene su pojedine velike laičke države i diktature poput Libije, Iraka i Sirije.