Volonteri koji posljednjih tjedana pomažu sanirati štetu od potresa ne prestaju s radom. Toliko imaju posla da se ne stignu ni presvući za sastanak s predsjednikom
POSAO NE PITA
Na domjenak kod Milanovića došao u dizalici od 36 metara
Neki ljudi na predsjednički prijem dolaze u uštirkanim odijelima. Izlaze iz metalik limuzina, koračaju crvenim tepihom, rukuju se s važnim ljudima i poziraju fotografima pred onim zavojitim stepenicama.
Mak Martinović Sedmak pojavio se na Pantovčaku u kranu. Prašnjav i u radnom odijelu, brzinski je popio piće sa šefom države, sjeo natrag u ogromni kamion i odjurio dalje na posao.
U petak je, naime, održan domjenak s predsjednikom Zoranom Milanovićem. Pozvani su planinari, alpinisti, visinski radnici i svi ostali volonteri koji posljednjih mjesec dana ostavljaju leđa na zagrebačkim krovovima. Od potresa pokušavaju sanirati razornu štetu koju su 5.5 Richtera ostavili na centru grada. Posao nije ni izbliza gotov, a koliko su dobrovoljci zatrpani, svjedoči i primjer gospodina Maka koji nije stigao ni otresti prašinu s kombinezona prilikom susreta s predsjednikom.
- Šefica protokola je rekla da imaju situaciju. Da im je došao čovjek s kranom, s dizalicom - govori nam kroz smijeh Goran Sajko, jedan od volontera s Pantovčaka. Opisao nam je kako je nastala njihova inicijativa.
- Dan nakon potresa, skupila se ekipa iz planinarskih društava, skupa s visinskim radnicima. Imali smo opremu i nekakvo znanje. Sve je volonterski, a neki ljudi su se uključili s donacijama - kaže Goran. On je, zajedno s bivšim ministrom obrane Antom Kotromanovićem, organizirao prijem kod predsjednika.
- Oni su mjesec dana radili po krovovima i riskirali život. Opasno je gore, a oni nisu stali. Kod Milanovića ih je došlo tridesetak. Trebalo im je reći hvala - kaže Kotromanović.
A gdje je Mak? Zašto je uopće dovukao kran do Pantovčaka? Uspjeli smo doći do ovog obrtnika koji se bavi visinskim radovima. Imao je nešto slobodnog vremena.
- Mi smo došli direktno s posla, obavili prijem i otišli natrag na posao. Radili smo u Ilici, a onda smo oko podne imali dogovor ići pomoći vatrogascima da maknu jedan dimnjak pa nakon toga u Kačićevu, pa u Maksimir - prepričava gospodin Martinović Sedmak.
Kako je to izgledalo, zanima nas.
- Došli smo s kranom od 36 metara. Ja, kranist i još jedan radnik. Ovakvi prašnjavi kakvi jesmo. Malo su vojnici na porti imali problema jer nisu znali hoćemo li proći. Mislili su da želimo dovući kran skroz do predsjednika. Popili smo piće, zahvalili, pokupili se i otišli natrag na posao - opisuje Mak.
Paralelno radi i volontira. Kako kaže, dan mu počinje u 7 ujutro, a završava u 10 navečer.
- Imam dijete, praktički ga nisam vidio mjesec dana. Sve je počelo prvi dan nakon potresa. Okupilo se nas četvero, petero koji smo se odmah javili. Nakon nekog vremena smo uhvatili grif, uskoro su se organizirali i visinci i počelo je koordinirano saniranje. Sad kako se obavio veći dio većeg posla, ostali su manji i zahtjevniji poslovi koje ne mogu više odrađivati volonteri pa to rade vatrogasci. A ako oni ne mogu, idem ja - pojašnjava Martinović Sedmak.
Od čega živi? Obrt ne može opstati volontiranjem.
- Od prvog dana smo volontirali, ali smo shvatili da moramo nešto i zaraditi. Odlučili smo biti konkurentni s niskom cijenom i vrhunskom kvalitetom. Paralelno nastavljamo i dalje s pomaganjem na iznimno zahtjevnim problemima. Surađujemo s JVP Zagreb i što oni ne mogu skinuti, mi im besplatno skidamo. Da bi ga oni skinuli, treba im cijeli dan i gomila energije. Mi to obavimo u pola sata - kaže nam Mak Martinović Sedmak.
Nije mogao puno razgovarati, napokon je bio s djetetom.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
