Mršić za "bile": Zbog Hajduka sam izgubio kapetansku vrpcu

Da sam pisao idealnu priču za ovu sezonu, ovako nekako bi izgledala. Napunili smo dvoranu, ušli u Top 16, drugi smo u ABA ligi, mladi igrači dobro se razvijaju... Trofeji su bitni, ali oni su samo točka na i, smatra Veljko Mršić.

Za hrvatski mentalitet, u kojem su pobjede sve, a porazi tragedija, trener Cedevite ima neobično shvaćanje sporta, karakteristično za zapadne sredine u kojima je proveo veći dio igračke karijere.

- Nema drama ni nakon pobjeda ni nakon poraza. Igračima želim usaditi taj mentalitet, kakav imaju Španjolci ili Talijani. Često ni meni nije lako to propovijedati jer sam i sam odrastao u našem okruženju, i meni je nakon poraza često grozno. Sjećam se kako nam je Aco Petrović, dok je bio trener Cibone, nakon poraza od jakog AEK-a na startu Eurolige rekao da će nas sve kazniti, a nama nije bilo jasno zašto. S druge strane, u Unicaji, dok mi je trener bio Božo Maljković, nakon jednog poraza bio je strašno ljutit, ni sa kim nije pričao. Prišao mu je predsjednik kluba, potapšao ga po obrazu i pitao ga što mu je. Onda je iz džepa izvadio karticu i rekao mu da cijelu momčad povede na večeru - prisjetio se Mršić.

Cedevita je klub u kojem se razmišlja zapadnjački, a u tome pomaže činjenica da nema navijačkog pritiska. Rade na sebi, jedini cilj je biti što bolji i rezultati se vide.

- Osim toga, ljudi žele gledati atraktivnu košarku, brze kontre i zakucavanja, a ne bezbroj prekršaja i slobodnih bacanja.

Zaista, gledati Cedevitu ove sezone i prošle pod vodstvom Jasmina Repeše neusporedivo je iskustvo. Rezultati su već tu, a sa sazrijevanjem mnoštva mladih igrača bit će još bolji.

- Ako svi ostanu, uz doselekciju, za dvije godine mogli bismo imati izuzetno potentnu momčad. Lakše je i pogoditi s Amerikancima ako imamo nekoliko pravih domaćih igrača, poput Bilana i Babića, a imamo i vrhunskog sponzora koji do određene granice može parirati klubovima iz srednje europske klase - kaže Mršić, uvjeren da će se Cedevita uskoro moći nositi i s najjačim europskim klubovima ako zaigra u elitnoj Euroligi, kakvu Uleb stvara od iduće sezone.

Za odličnu sezone zaslužna je i sjajna atmosfera u klubu, kojoj pridonosi i Gianmarco Pozzecco, talijanska igračka legenda, Mršićev bivši suigrač iz Varesea, a danas pomoćni trener.

- Baš zato sam ga želio za pomoćnika. Osim vrhunskoga košarkaškog znanja, nevjerojatan je pozitivac, uvijek je podrška svakom igraču u teškim situacijama. Izuzetno je bitno imati takvog čovjeka uza se.

Mršić bi, doduše, želio da njegovi najbolji igrači imaju veći ego, jer uglavnom su to sve dobri, pristojni, mirni dečki.

- Želim da budu kompetitivniji, da Pilepić želi biti bolji od Babića, a on onda opet bolji od njega. Zato me Bilan iznenadio kad smo igrali protiv Kutxe, njegova gestikulacija prema Velimiru Perasoviću kad je zabio jedan važan koš. Uvijek je bio miran, nije pokazivao emocije, ali tu je pokazao koliko mu je bilo stalo da igra u reprezentaciji. Nisam to očekivao. Pullen me pak iznenadio koliko je pozitivan, nametnuo se kao vođa. Ne diže glas, uvijek govori istim tonalitetom, ali zna uzeti riječ kad nešto nije dobro - kaže Mršić, koji jedino još nije riješio enigmu zvanu Henry Walker.

- Mislim da ga prevelika želja i razmišljanje sputavaju. On je potencijal koji nam može dati ekstrakvalitetu, samo treba biti strpljiv s njim i pomoći mu da nam pomogne.

Mršić voli mnoge sportove, prvenstveno nogomet, a smatra da može učiti i od nekošarkaških trenera-

- Posebno o psihologiji mase, ali ima i taktičkih poveznica. Na primjer, otvaranja iz obrane u kontranapade slična su kao u nogometu - rekao je Mršić, koji od hrvatskih klubova najviše naginje Hajduku.

- Kao mlađi bio sam fanatik. Ostao sam bez kapetanske trake u juniorima Cibone jer sam, umjesto na utakmicu naše druge momčadi, otišao na Poljud na derbi s Dinamom. Trener Srećko Medvedec dva mjeseca nije razgovarao sa mnom, sve do završnice sezone kad sam spojio nekoliko odličnih utakmica u doigravanju protiv Jugoplastike. Tad mi je prišao i rekao: 'Odlično si odigrao' - nasmijao se Mršić, koji se sjajnom sezonom u Cedeviti istaknuo kao ozbiljan kandidat za izbornika, ne ostane li Velimir Perasović na klupi reprezentacije, no ne želi se nametati.

- Reprezentacija je vrh piramide u ovom poslu, velika čast i želja svakog od nas. Peras bi trebao nastaviti, ali ako neće, HKS bi trebao što prije naći rješenje. Ja imam svoju viziju, treba nešto presjeći. Može se zadržati polovica dosadašnjih igrača, ali treba procijeniti koji mogu pomoći podignuti Hrvatsku na višu razinu pa nastaviti s njima i mladima, imati kontinuitet i vjeru u svoj rad, a ne svakog ljeta mijenjati po osam igrača kao nekad - zaključio je Mršić.